Međuzvjezdana kometa 3I/ATLAS otkrivena je prije samo pet i po mjeseci, a za to vrijeme uzburkala je svjetsku javnost.
Ovaj neobičan objekt, tek treći međuzvjezdani objekt otkriven među hiljadama za koje se procjenjuje da prolaze kroz naš Sunčev sistem, beskrajno je fascinantan. U posljednjih nekoliko sedmica pojavilo se nekoliko studija koje objašnjavaju da 3I/ATLAS pokazuje negravitacijsko ubrzanje. Međutim, budući da to zvuči pomalo kao da je nešto drugo pokreće (motor svemirskog broda, kako neki tvrde, na primjer), željeli smo osigurati da ljudi znaju šta to zapravo znači.
Bilo je mnogo dezinformacija o ovoj kometi, uključujući tvrdnje da je riječ o maskiranom svemirskom brodu koji je iskoristio svoj bliski prolazak pored Sunca u oktobru – u vrijeme kada nam je kometa bila nevidljiva zbog Sunčeve svjetlosti – kako bi izveo neviđeni manevar i napao našu planetu. S obzirom na to da se ništa od toga nije dogodilo, fokus je sada na negravitacijskom ubrzanju, što je sasvim normalno za komete, ali zvuči kao naučna fantastika, pa zašto ne ubaciti i neke podmukle vanzemaljce?
Šta je negravitacijsko ubrzanje? Negravitacijsko ubrzanje znači da nebesko tijelo doživljava ubrzanje koje nije uzrokovano gravitacijskom silom drugih planetarnih tijela ili Sunca. Jesu li to rakete? Ne, to je posljedica ispuštanja plinova (otplinjavanje), piše IFLS.
Komete su veliki komadi leda i stijena, često nazivani “prljavim grudvama snijega”, i kada se približe Suncu, zagrijavaju se i počinju sublimirati. To znači da zaleđene tvari tijela (voda, ugljični dioksid itd.) prelaze iz čvrstog u plinovito stanje bez prolaska kroz tečnu fazu. Ovo nije ujednačen proces i komete često (uključujući barem jedan asteroid za koji znamo, 3200 Phaethon) ispuštaju mlazove materijala koji formiraju rep i komu (oblak plina i prašine koji okružuje jezgro) koje često vidite na slikama.
Ovi mlazovi mogu utjecati, i često utječu, na kretanje komete, stvarajući negravitacijsko ubrzanje. Tačnu dinamiku nemoguće je proračunati jer je jezgro kometa, kad se sve uzme u obzir, sićušno. Unatoč komi koja se proteže na preko 100.000 kilometara, jezgro poznate Halleyeve komete dugačko je samo 15 kilometara na svojoj najdužoj osi; 3I/ATLAS bi mogla biti mnogo manja od toga.
Kometa također rotira, izlažući različite regije sunčevoj svjetlosti u različito vrijeme. Komete nisu savršeno pravilne sfere; one su neuredni komadi u obliku krompira. Ova nepravilnost nam govori da se mlazovi i ispuštanje plinova mogu dešavati više na jednom dijelu tijela nego na drugom, u različitim intervalima i s različitim efektima.
Ipak, kumulativno gledano, gubitak materijala pomjera kometu. Za 3I/ATLAS, istraživači su to uspjeli izmjeriti koristeći teleskope bazirane na Zemlji (koji u ovom slučaju uključuju i one u orbiti poput Hubblea), zajedno s orbiterom Trace Gas Evropske svemirske agencije oko Marsa i NASA-inom misijom Psyche u dubokom svemiru.
Ova kombinovana posmatranja sugerišu ubrzanje od oko pola mikrona po sekundi na kvadrat. To je sićušno u poređenju s gravitacijskom privlačnošću planete, ali kada je dosljedno, može uzrokovati odstupanje u predviđenoj orbiti tokom vremena. Ipak, promjena brzine manja od mikrona po sekundi svake sekunde ne djeluje nam kao vještački svemirski brod koji pokušava izvesti nešto čudno.
Međutim, autori nove studije uspjeli su pronaći nešto uzbudljivo iz ove male varijacije: procjenu mase komete prije nego što se približila Suncu i doživjela većinu svog ispuštanja plinova. Tvrde da je kometa u septembru imala 44 miliona tona; to je otprilike nešto više od sedam puta masa Velike piramide u Gizi. Ako je ova procjena tačna, jezgro 3I/ATLAS-a moglo bi biti malo manje od prethodnih procjena, oko 375 metara.
