“Rekvijem” Ane Ahmatove: Poema o ženama koje čekaju pred zatvorenim vratima
Jedna žena nije znala ime Ane Ahmatove. Znala je samo da pored nje, pred lenjingradskim zatvorom, stoji neko ko možda umije riječima obuhvatiti ono
Kafanske halucinacije
Valjarević i Krajišnik na Bookstanu: Grad, zima, Komo i jedan plavi traktor
Na ovogodišnjem Bookstanu, međunarodnom festivalu književnosti koji je od 1. do 4. jula održan u Sarajevu pod sloganom “No East. No West”, jedan od
Klavir kao vremenska mašina: Bartolomej Stanković donosi spektakl koji ruši granice između klasike, avangarde i filmske magije
Da se u Američkom kutku u Sarajevu spremala vanserijska priča, bilo je jasno čim je profesor na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu i pijanista
Nova pusta zemlja: Lavirint iz kojeg nema izlaza – razgovor s Adnadinom Jašarevićem u Pustari, tamoiza i tamonigdje
Vodič iza mojih leđa upravo završava rečenicu na engleskom, rutinski i ravnomjerno, biflajući istoriju s istom dosadom s kojom konobar nabraja gotova jela. Grupa
Ogledalo u koje ne želimo pogledati: Nihad Kreševljaković o banalizaciji tragedije, zloupotrebi sjećanja i teatru koji ne odustaje od složenosti
Danas se informacija brže troši nego što se doživljava. Između prizora rata i mačke koja pleše gubi se granica između važnog i nebitnog. Arhive
Emily Dickinson: Pjesnikinja koja nije izlazila iz kuće, a ipak je pobjegla iz svijeta
Neki pjesnici obilaze svijet da bi ga razumjeli. Emily Dickinson nije morala nikud — svijet je dolazio u njenu sobu, prerušen u smrt, Boga,
Edgar Allan Poe u sobi gdje kiša piše po prozoru: Razgovor sa sjenom koja ne vjeruje da je strah samo strah
Kiša nije padala. Pisala je. Svaka kap na prozoru ostavljala je kratku rečenicu, pa se slijevala niz staklo prije nego što sam je uspjela
Kako je djed Sulejmen postao posljednji branilac jednog izgubljenog svijeta: Razgovor s Jasminom Agićem u Kući cvijeća
Krug Vojnomedicinske akademije u Beogradu ostao mi je iza leđa, natopljen mirisom joda, sterilnosti i onim teškim, ljudskim strahom od prolaznosti koji se skuplja
Dino Mustafić u predstavi koja traje decenijama: O društvu koje je naviklo na poniženje, nacionalizmu maskiranom u ljubav i teatru koji čovjeku vraća pravo na otpor
Nije lako uhvatiti Dinu Mustafića u kadru. Vječito je u pokretu. Između scene i publike, pozorišnog mraka i uličnog svjetla, umjetnosti koja reže i
Sir Alex Ferguson u kafani poslije posljednjeg zvižduka: Razgovor o Bosni, strahu i vremenu koje ne oprašta
Kafana nije bila na stadionu, ali je mirisala kao svlačionica poslije teške utakmice. Ne po travi i znoju, nego po onom čudnom umoru koji