Sir Alex Ferguson u kafani poslije posljednjeg zvižduka: Razgovor o Bosni, strahu i vremenu koje ne oprašta
Kafana nije bila na stadionu, ali je mirisala kao svlačionica poslije teške utakmice. Ne po travi i znoju, nego po onom čudnom umoru koji
Kafanske halucinacije
Razgovor sa sjenom Carla Sagana: Zvijezde iznad kafane na kraju svijeta
Nebo iznad grada bilo je neobično čisto, kao da je neko na trenutak sklonio dim, kablove, ekrane, predizborne parole i sitnu ljudsku buku koja
Od gotske priče do patologije opsade: Nikolaidisov “Safari u Sarajevu” otvorio pitanja o tome zašto zločinac profitira, žrtva prašta, a svijet okreće glavu
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH preživjela je spaljivanje sopstvene memorije u avgustovskoj noći 1992. godine, kada je u plamenu Vijećnice uništen značajan dio njenog
Zločin i čašica: Razgovor sa sjenom Fjodora M.
Voz je tutnjao kroz beskrajnu, snijegom prekrivenu Rusiju, kroz zaleđene šume i puste stepe koje su se pod bijelim pokrovom pružale kao zaboravljeni grobovi.
Vojin Perić o teatru i svijetu koji je premašio apsurd: Živimo u društvima s bipolarnim poremećajem za koje više nemamo suptilnih psihijatara
Duga ljubavna pisma danas više gotovo niko ne piše. Nestala su zajedno sa čekanjem, s rukopisom, s onom staromodnom potrebom da čovjek sjedne i
Nedajboževina: Bajka o zemlji u kojoj je vodoinstalater postao mitsko biće
Nekad davno, iza sedam planina, tri kredita i jednog beskonačnog tendera, nalazila se Nedajboževina. Tako su je nazvali njeni stanovnici po uzdahu koji čovjek
Sudnica bez optužnice i pobuna bez garancije: Kako Sarajevo svakodnevno živi evropski apsurd
Kiša je udarala po prozoru sobe. Na stolu, pored starog notesa, ležao je izblijedjeli isječak: moj otac, novinar sarajevskog Oslobođenja, dobio je 2006. godine
Stvoreni od zvijezda, zarobljeni u sistemu: Dino Šaran – Pjesma je svjetionik, ali politika je zvijezda večeri u koju tonemo. Tor, njegov smrad i lažno zajedništvo
Foto Bartolomej Sarajevski vazduh odavno je zasićen frekvencijama koje niko ne razumije, a svi ih slijepo prate. U toj kakofoniji, gdje se sloboda prodaje
Nikolaidis u Sarajevu: Nagrada za preciznost pogotka. Roman koji te čita dok ga pokušavaš izdržati
Skenderija danas ne miriše na praznik knjige, nego na vlažni beton i zakašnjelu pravdu. Između polica nabacanih kao barikade, kroz hodnik odštampanih nada pod
U Skenderiji s Borisom Maksimovićem: Sajam bruji, svijet se raspada, a knjige još traže čitaoca. Izdavaštvo kao hadžiluk kroz tržište, umor i vjeru u tekst
Međunarodni sajam knjige u Sarajevu. Skenderija miriše na korice, ljepilo, kafu iz plastike. Prvog dana mirisala je i na adrenalin. I na znoj. Negdje