Dok su klimatski pregovori godinama bili fokusirani na topljenje leda i porast nivoa mora, nova satelitska studija ukazuje na još jedan alarmantan fenomen: kontinenti na Zemlji se isušuju, a voda koju gube sada postaje jedan od glavnih izvora globalnog porasta nivoa mora.
Analiza podataka prikupljanih duže od dvije decenije pokazuje da ogromna kopnena područja postojano gube zalihe slatke vode. Otprilike tri od četiri osobe na planeti žive u zemljama u kojima su zalihe uskladištene vode u opadanju od 2002. godine. Naučnici ističu da ovi trendovi nisu privremene varijacije, već dugotrajni procesi.
Šta podrazumijeva “kontinentalno isušivanje”? Istraživački tim predvođen Hrishikeshom A. Chandanpurkarom koristio je NASA-ine satelite GRACE koji mjere gravitaciju kako bi pratili promjene u ukupnim zalihama vode na kopnu. To uključuje snijeg, led, rijeke, jezera, vlažnost tla i podzemne vode u dubokim akviferima (izvorištima).
Glavni nalazi studije:
- Četiri “mega-isušujuće” regije: Najveći gubitak vode zabilježen je na sjevernoj hemisferi: sjeverna Kanada i Rusija (zbog topljenja permafrosta i smanjenja jezera), jugozapad SAD-a i Meksiko, te ogromni pojas koji se proteže od Sjeverne Afrike preko Bliskog istoka i Evrope do sjeverne Kine.
- Gubitak podzemnih voda: Isisavanje podzemnih voda odgovorno je za oko 68% gubitaka u isušenim regijama koje nisu prekrivene glečerima. Poljoprivreda i gradovi troše vodu brže nego što se ona prirodno može obnoviti.
- Uticaj na nivo mora: Voda koja nestaje sa kontinenata završava u okeanima, doprinoseći porastu nivoa mora sa oko 0,9 milimetara godišnje. To je više nego što pojedinačno doprinose topljenje leda na Grenlandu ili Antarktiku.
- Ugrožena populacija: Procjenjuje se da oko 6 milijardi ljudi (75% svjetske populacije iz 2020. godine) živi u 101 državi u kojima se zalihe slatke vode smanjuju od 2002. godine.
Ima li rješenja? Studija naglašava da iscrpljivanje podzemnih voda nije samo prirodni proces već rezultat ljudskih odluka. Bolji nadzor crpljenja vode, održive granice potrošnje i vještačko obnavljanje akvifera mogli bi usporiti ovaj proces. Način na koji uzgajamo hranu i snabdijevamo gradove odredit će hoće li se kontinentalno isušivanje nastaviti ubrzavati.
