Ako vam je nekada djelovalo da naučna fantastika sustiže stvarnost, ova priča bi mogla biti jedan od najboljih primjera.
Prema izvještajima koji kruže među biotehnološkim istraživačima, pojedini startupi iz Silicon Valleyja razmatraju ideju stvaranja ljudskih klonova bez razvijene svijesti.
Ne zbog vojske.
Ne zbog radne snage.
Nego zbog rezervnih dijelova.
Da, dobro ste pročitali.
Ideja zvuči kao horor film
Koncept je jednostavan koliko i uznemirujući.
Stvoriti ljudsko tijelo koje:
- raste normalno
- ima organe
- ima krvotok
- ima srce
- ima mišiće
ali nema svijest.
Takvo tijelo moglo bi jednog dana služiti za:
- transplantaciju organa
- zamjenu oštećenih dijelova tijela
- pa čak i futurističke “transplantacije cijelog tijela”.
Drugim riječima:
čovjek bi teoretski mogao prebaciti svoj mozak u novo tijelo.
A neki futuristi vjeruju da bi to mogao biti prvi korak prema produženju života za decenije ili čak stoljeća.
Problem je što nauka ne zna šta je svijest
I tu priča postaje mnogo zanimljivija.
Cijela ideja počiva na pretpostavci da je svijest smještena prvenstveno u cerebralnom korteksu.
To je vanjski naborani sloj mozga odgovoran za:
- jezik
- apstraktno razmišljanje
- samosvijest
- planiranje
Ako uklonite korteks, mnogi naučnici vjeruju da nestaje i svijest.
Ali…
šta ako nisu u pravu?
Šta ako svijest dolazi iz mnogo starijeg dijela mozga?
Sve veći broj istraživača danas proučava mogućnost da korijeni svijesti možda leže dublje.
U takozvanom subkorteksu.
To su dijelovi mozga koje dijelimo sa:
- sisarima
- pticama
- pa čak i nekim mnogo starijim granama evolucije.
Mark Solms, jedan od najpoznatijih istraživača svijesti, godinama upozorava da bi moderna neuroznanost mogla biti previše “korteks-centrična”.
Drugim riječima:
možda pogrešno tražimo svijest na pogrešnom mjestu.
Zamislite najgori mogući scenarij
Startup stvori klon.
Naučnici vjeruju da nema svijest.
Počinju koristiti njegovo tijelo za medicinske svrhe.
A onda se deset godina kasnije otkrije da je ipak imao neku vrstu:
- osjećaja
- percepcije
- patnje
- ili unutrašnjeg iskustva
bez mogućnosti komunikacije.
To bi vjerovatno bio jedan od najvećih etičkih skandala u historiji čovječanstva.
Ovo više nije pitanje biologije
Ovo postaje filozofsko pitanje.
Jer prije nego što odlučimo:
- šta smijemo stvoriti
- šta smijemo klonirati
- šta smijemo koristiti
moramo odgovoriti na mnogo jednostavnije pitanje:
Šta je zapravo čovjek?
Paradoks modernog doba
Čovječanstvo danas:
- gradi kvantne kompjutere
- razvija AGI sisteme
- uređuje gene
- stvara sintetičke organe
ali još uvijek ne zna objasniti:
- šta je svijest
- gdje nastaje
- zašto postoji
Možda je upravo to najčudniji dio cijele priče.
Možda ćemo naučiti kako produžiti život prije nego što shvatimo šta život zapravo jeste.
San o besmrtnosti star je hiljadama godina
Faraoni su ga tražili.
Carevi su ga tražili.
Alhemičari su ga tražili.
Danas ga traže milijarderi i biotehnološki startupi.
Samo što se “eliksir života” više ne traži u magičnim napicima.
Traži se u laboratorijama.
I upravo zato ova priča nije samo priča o klonovima.
To je priča o najstarijem ljudskom snu:
da pobijedi smrt.
