Bernie Sanders je rekao ono što američki politički centar godinama pokušava izbjeći: dosta je.
Dosta je bezuslovne vojne pomoći Izraelu.
Dosta je čekova koji se potpisuju automatski.
Dosta je formule po kojoj Washington uvijek ima novca za bombe, ali nikada dovoljno za stanove, zdravstvo, škole i obične ljude.
Povod je amandman republikanca Thomasa Massieja kojim bi se ukinulo 3,3 milijarde dolara godišnje američke vojne pomoći Izraelu. Sanders ga je javno podržao, poručivši da “američki narod jasno kaže: nema više američke pomoći Izraelu”. Sam Sandersov tekst naglašava i politički obrat: prema njemu, većina demokratskih birača sada se protivi slanju vojne pomoći Izraelu, dok samo mali dio Amerikanaca podržava bezuslovnu pomoć.
Amandman je pao.
Ali poruka nije.
Jer 104 glasa za rezanje pomoći Izraelu u američkom Kongresu prije nekoliko godina izgledala bi gotovo nezamislivo. Danas je to znak da se nešto pomjerilo u samom temelju američke politike prema Bliskom istoku.
Kada Sanders i Massie završe na istoj strani
Thomas Massie nije Bernie Sanders.
Jedan je libertarijanski republikanac iz Kentuckyja, drugi demokratski socijalist iz Vermonta. Jedan dolazi iz anti-intervencionističkog, fiskalno konzervativnog ugla; drugi iz moralnog, humanitarnog i socijalnog argumenta.
Ali upravo zato je ovaj trenutak važan.
Kada se dvije tako različite političke linije susretnu na istom pitanju, to znači da tema više nije zatvorena u staru podjelu “progresivci protiv pro-izraelskog establišmenta”.
Massie kaže: zašto američki porezni obveznici finansiraju tuđu vojsku?
Sanders kaže: zašto američki porezni obveznici finansiraju rat i razaranje dok milioni Amerikanaca žive od plate do plate?
Različit put, isti zaključak: ne više automatski.
AP navodi da je više od polovine demokrata u Predstavničkom domu glasalo za ukidanje pomoći, dok je amandman ukupno pao sa 104 glasa za i 314 protiv. To ne znači da je Kongres promijenio politiku. Ali znači da se Demokratska stranka mijenja pred očima javnosti.
Sanders je promijenio rečenicu koju Washington nije smio izgovoriti
Najvažniji dio Sandersove izjave nije samo kritika Izraela.
Najvažnije je to što on više ne govori jezikom “zabrinutosti”.
On ne kaže samo da Izrael mora biti oprezniji.
Ne kaže samo da treba manje civilnih žrtava.
Ne kaže samo da humanitarna pomoć mora ući u Gazu.
Ne kaže samo da Netanyahu pretjeruje.
Sanders koristi riječ koju američki establišment uporno izbjegava: genocid.
To je politički zemljotres.
Jer američka politika prema Izraelu dugo je funkcionisala kroz unaprijed zadane granice. Možete kritikovati taktiku. Možete kritikovati Netanyahua. Možete tražiti pauzu. Možete tražiti humanitarnu pomoć. Ali ne smijete dovesti u pitanje samu strukturu američke vojne podrške.
Sanders sada udara baš tu.
Ne samo na izraelsku vladu, nego na američko saučesništvo.
Gaza je promijenila američku javnost
Decenijama je američka podrška Izraelu bila skoro automatska. Bipartijska. Ritualna. Političari su se razlikovali oko poreza, zdravstvenog sistema, abortusa, migracija, ali su oko Izraela govorili gotovo istim jezikom.
To se mijenja.
Guardian piše da je glasanje pokazalo rastući raskol među demokratama, pri čemu su 103 demokrata podržala Massiejev amandman, uključujući i neke važne stranačke figure. AIPAC i pro-izraelski blok i dalje imaju ogromnu moć, ali više nemaju potpunu disciplinu koju su nekada imali.
Razlog je jednostavan: Gaza je prešla granicu koju spin više ne može sakriti.
Možete ljudima mjesecima govoriti o “pravu na odbranu”.
Možete stalno vraćati priču na 7. oktobar.
Možete svaku kritiku zvati antisemitizmom.
Možete medijski ublažavati jezik.
Ali kada slike razaranja, raseljavanja, gladi i smrti traju godinama, javnost počne gledati mimo službenih fraza.
I tada pitanje postane brutalno jednostavno:
Ako američko oružje i američki novac pomažu izraelskoj politici u Gazi, gdje prestaje podrška savezniku, a počinje saučesništvo?
“Prvo naši ljudi” — ali ovaj put s ljevice
Sandersov domaći argument je posebno jak jer udara u američku svakodnevicu.
On podsjeća da ogroman broj Amerikanaca živi od plate do plate, da ljudi ne mogu platiti stanarinu, zdravstvenu zaštitu, brigu o djeci i osnovne troškove. I onda pita: kako država koja nema novca za svoje građane uvijek pronađe milijarde za izraelsku vojsku?
To je pitanje koje prelazi ideološke granice.
Ljevica ga čuje kao pitanje socijalne pravde.
Desnica ga može čuti kao pitanje “America First”.
Nezavisni birači ga čuju kao pitanje zdravog razuma.
I zato je ovo opasno za stari konsenzus.
Jer kada se moralni argument protiv rata spoji s ekonomskim argumentom protiv strane pomoći, politička formula postaje mnogo šira od klasičnog anti-ratnog protesta.
Izrael više nije nedodirljiva tema
Ovo glasanje nije promijenilo američki budžet.
Ali je promijenilo nešto u atmosferi.
Izrael više nije tema oko koje se u Washingtonu samo klima glavom. Više nije dovoljno reći “sigurnost Izraela” i završiti raspravu. Više nije dovoljno optužiti kritičare za neprijateljstvo prema Jevrejima. Više nije dovoljno sakriti se iza fraze o strateškom savezu.
Sada se pita:
Šta ta pomoć finansira?
Ko odlučuje o granicama?
Zašto nema uslova?
Zašto američki građani plaćaju?
Zašto se kritika izraelske vlade tretira kao politički tabu?
Zašto je američki novac vječno dostupan za rat, a stalno nedostupan za život?
To su pitanja koja neće nestati zato što je jedan amandman pao.
Zaključak
Massiejev amandman nije prošao.
Ali 104 glasa za ukidanje pomoći Izraelu, uključujući više od 100 demokrata, nisu fusnota. To je pukotina u starom američkom konsenzusu. AP navodi da se radi o značajnom pomaku i rastućoj podjeli unutar Demokratske stranke, dok Guardian ovaj rezultat opisuje kao znak da se podrška bezuslovnoj pomoći Izraelu sve ozbiljnije dovodi u pitanje.
Bernie Sanders nije danas zaustavio američke milijarde za Izrael.
Ali je pomogao da pitanje koje je dugo bilo politički zabranjeno postane glasno, javno i kongresno:
Zašto Amerika finansira ratove koje sve veći dio njenih građana više ne želi plaćati?
A kada se to pitanje jednom otvori, teško ga je ponovo zatvoriti.
