Kada je CNN objavio analizu u kojoj projiciraju da je sukob u Gazi ušao u “endgame” fazu, mnoge su se perspektive otvorile — i one nadasve mračne. Ovaj termin ne označava kraj rata, nego naglašeni napor da se rat presloži, pregovori, kompromisi, novi balansi moći, dok tragediju nikad ne projektuje kao završen posao, već kao fazu koja ima svoj unutrašnji “last call”.
“Endgame” kao oportunitet i zamka
Prema CNN-ovoj analizi, McGurk navodi da se sada, više nego ikad, traže uslovi da rat pređe u pregovore, ali s vrlo rizičnim parametrima. Rat nije završio, ali prijeti da će se transformisati: s punim razaranjem i bez jasnog pregovaračkog okvira. To znači da obje strane mogu koristiti “trenutak mira” kao predah za jačanje pozicija, reorganizaciju snaga i redefinisanje cjenovnika rata, sve dok teren još krvavo tinja. Toliko o “miru” kao kompromisu.
Humanitarna katastrofa kao sredstvo nego izuzetak
Dok autori analize govore o “endgameu”, na terenu ljudi i dalje umiru zbog elementarnih potreba: hrane, vode, lijekova, zaštite. Prekid borbi ne garantuje prestanak patnje, naprotiv, često je upravo u tim trenucima negativni balans humanitarnog udara razoran. S druge strane, međunarodni intervencionisti i medijatori, SAD, Egipat, Katar, prisiljeni su navigirati između moralnog pritiska i geopolitičkih limitacija.
Pregovori kao front, frontovi kao pregovori
Analiza CNN-a implicira da jedini izlaz iz “endgamea” podrazumijeva složene multilateralne aranžmane: razmjena zarobljenih, restrukturisanje vlasti u Gazi, postepeno povlačenja i garancije trećih strana. Svaki pregovor postaje front sam za sebe — teritorijalno, legitimacijsko, humanitarno. Ali uslov: nijedna strana ne smije izgubiti stratešku poziciju — jer rat, čak i u završnici, ostaje igra moći.
Kontinuitet konflikta u kontemplaciji mira
McGurkova analiza naglašava kako je “endgame” primarno koncept koji redefiniše sukob, a ne poništava ga. Rat ne završava, ali mu se mijenjaju pravila. Borba se ne vraća na status quo već ide ka novim linijama — u diplomatiji, razmjeni, kontroli teritorija. U tom smislu, “mir” postaje privremena koreografija između eksplozije i zamaha.
