Prije će ljudi sletjeti na Mars, nego što će BiH ući u Evropsku uniju. Ili možda nije tako?

Posjeta Ursule von der Leyen Bosni i Hercegovini, predsjednice Evropske komisije, uvijek donosi dozu optimizma i podsjećanje na obećanu evropsku budućnost. Njena diplomatska suzdržanost oko pitanja trećeg entiteta, u kontekstu predstojećeg otvaranja pregovora, jasan je signal prioriteta Brisela: stabilna, funkcionalna i ujedinjena BiH stoji na pragu Evropske unije. Međutim, za građane Bosne i Hercegovine, taj “prag” je postao sinonim za dugo, iscrpljujuće putovanje koje traje decenijama, ispunjeno obećanjima, frustracijama i gotovo nevjerovatnim samopovređivanjem. Pitanje nije da li je EU dobra za BiH, već koliko si još BiH može priuštiti da ignoriše nužnost članstva, okružena Evropom i sve dublje uronjena u vlastitu stagnaciju.

Putovanje koje traje decenijama

BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU još 2016. godine, nakon čega je uslijedio upitnik Evropske komisije s 3.242 pitanja. Usprkos tome, put je bio obilježen sporim tempom i nedostatkom političke volje. Tek u decembru 2022. godine BiH je dobila status kandidata, a odluka o otvaranju pregovora, iako se očekuje, i dalje je uslovljena ispunjavanjem 14 ključnih prioriteta, od kojih su mnogi još uvijek daleko od implementacije.

Ovaj maratonski put nije samo test strpljenja građana, već i jasan pokazatelj dubokih strukturnih problema unutar same države. Dok su susjedne zemlje poput Hrvatske, Slovenije i uskoro Crne Gore i Srbije, napredovale ka članstvu, BiH je ostajala zaglavljena u zamci post-dejtonskog ustavnog uređenja i političke opstrukcije.

Šta sve spriječava BiH na put ka EU?

Prepreke na putu BiH ka EU su višestruke i duboko ukorijenjene, a uglavnom se svode na unutrašnje disfunkcionalnosti:

  1. Politička opstrukcija i etno-nacionalizam: Ovo je najveća kočnica. Prevladavajući etno-nacionalistički diskurs i političke elite koje prosperiraju na podjelama konstantno opstruiraju reformske procese. Blokade državnih institucija, prijetnje secesijom, negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca direktno su suprotni evropskim vrijednostima i zahtjevima. Članovi Predsjedništva BiH često se ne slažu oko osnovnih vanjskopolitičkih smjernica, dok parlamenti entiteta donose zakone koji su u direktnoj suprotnosti s evropskom agendom.
  2. Vladavina prava i borba protiv korupcije: EU insistira na jačanju vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i beskompromisnoj borbi protiv korupcije. U BiH, pravosuđe je često pod političkim utjecajem, korupcija je endemska i prožima sve sfere društva, a rezultati u borbi protiv organiziranog kriminala su nedovoljni.
  3. Ekonomske reforme i konkurentnost: Nedostatak pravih ekonomskih reformi, visoka nezaposlenost (posebno među mladima), neefikasna administracija i birokratija odbijaju strane investitore. Ekonomija je i dalje previše ovisna o javnom sektoru i remittanceu dijaspore, umjesto o dinamičnom privatnom sektoru.
  4. Funkcionalnost institucija: Kompleksno ustavno uređenje, sa brojnim nivoima vlasti, stvara birokratske prepreke i otežava donošenje i implementaciju zakona. Nedostatak centralne koordinacije između državnog, entitetskih i kantonalnih nivoa vlasti često otežava ispunjavanje EU uslova.
  5. Medijske slobode i civilno društvo: Iako postoji snažno civilno društvo i nezavisni mediji, pritisak na njih raste, što slabi slobodu izražavanja i javnu debatu, ključne za demokratski razvoj.

Cijena nesposobnosti i neefikasnosti domaćih političara

Odugovlačenje na putu ka EU ima katastrofalne posljedice po BiH, pretvarajući “status quo” u tihi, ali smrtonosni egzodus:

  1. Ekonomska stagnacija i siromaštvo: Bez pristupa EU fondovima, bez stranih investicija koje bi došle s jasnom evropskom perspektivom, ekonomija BiH kaska. Nezaposlenost ostaje visoka, a prosječne plaće ne mogu pratiti rast cijena, gurajući građane u siromaštvo.
  2. “Odliv mozgova” i demografska katastrofa: Mladi, obrazovani ljudi, cijele porodice, napuštaju BiH u potrazi za boljim životom, stabilnošću i perspektivom u zemljama EU. Ovaj “odliv mozgova” (brain drain) je demografska katastrofa koja dugoročno prijeti opstanku države, jer gubi najproduktivniji i najobrazovaniji dio stanovništva.
  3. Politička nestabilnost i kriminal: Neprovođenje reformi vladavine prava i borbe protiv korupcije omogućava jačanje organiziranog kriminala i produbljuje političku nestabilnost, čineći BiH ranjivom na vanjske utjecaje i unutrašnje konflikte.
  4. Izolacija i marginalizacija: Dok se region, pa čak i Srbija koja koketira s drugim opcijama, kreće ka EU, BiH ostaje izolirana na evropskom kontinentu, gubeći svoj geopolitički značaj i postajući sve više “rupa” u srcu Evrope.

Zašto je EU nužnost za BiH?

Stav da je članstvo u EU za BiH nužnost nije samo ideološki izbor, već hladna, geostrateška i ekonomska realnost:

  1. Geografsko okruženje: Bosna i Hercegovina je fizički okružena zemljama članicama EU (Hrvatska) i zemljama koje su u poodmakloj fazi pristupanja (Srbija i Crna Gora). Između nje i EU ne postoji “buffer zona”. Ekonomski, kulturološki i demografski, BiH je neodvojivi dio Evrope.
  2. Ekonomski benefiti: Članstvo u EU bi donijelo pristup ogromnom jedinstvenom tržištu, EU fondovima za razvoj infrastrukture, poljoprivrede, obrazovanja i poduzetništva. To bi značilo nove investicije, radna mjesta i podizanje životnog standarda.
  3. Politička stabilnost i sigurnost: Članstvo bi stabiliziralo BiH, eliminirajući secesionističke tendencije i jačajući državne institucije. Ujedinjena Evropa ne tolerira unutrašnje podjele koje ugrožavaju stabilnost. Bio bi to kraj neizvjesnosti i garancija mira.
  4. Vladavina prava i demokratski standardi: Proces pristupanja EU, iako bolan, nameće usvajanje evropskih standarda u vladavini prava, ljudskim pravima i demokratiji. To bi značilo efikasnije pravosuđe, borbu protiv korupcije i zaštitu osnovnih sloboda – ono što BiH najviše treba.
  5. Zaustavljanje odliva stanovništva: Ulazak u EU bi ponudio mladima perspektivu, sigurnost i mogućnost zaposlenja kod kuće, usporavajući ili čak zaustavljajući masovni odlazak.

Argumenti protiv EU, poput “gubljenja suvereniteta” ili “ekonomskog podređivanja”, često su retorički trikovi političkih elita koje strahuju od gubitka moći i privilegija koje donosi trenutni haos. Stvarni suverenitet se gubi kada država ne može osigurati osnovne uslove za život svojim građanima, a to je upravo ono što se dešava u BiH bez EU perspektive.

Posljednja šansa

Posjeta Ursule von der Leyen, i uslovno otvaranje pregovora, je možda posljednja velika šansa za Bosnu i Hercegovinu. To je poziv na buđenje, jasan signal da je lopta sada u dvorištu domaćih političara. Oni moraju shvatiti da je put ka EU jedina realna perspektiva za opstanak i prosperitet BiH.

Odugovlačenje je preskupo, a cijena se mjeri u izgubljenim mladim životima, ekonomskoj stagnaciji i političkoj disfunkcionalnosti. U situaciji kada smo okruženi Evropskom unijom, biti izvan nje nije održiva opcija. BiH mora postati funkcionalna država koja će ispuniti uslove i prihvatiti svoju sudbinu kao punopravna članica evropske porodice naroda. Svaki drugi put vodi u još dublju izolaciju i trajno gubljenje nade.

Povezane priče