UDIK donosi novo svjedočanstvo o Kazanima, borbi za pravdu i trajno sjećanje

Više od tri decenije kasnije, Kazani još šute. Šute planina i šuma, šuti grad koji ih gleda svaki dan, šute i oni koji bi trebali govoriti. Samo povremeno, kad se otvori stara rana, Sarajevo se sjeti da ima svoje mrtve koji nikad nisu dobili ime, ni pravdu.

Kazani nisu samo jama u stijeni — oni su ogledalo onoga što jesmo i onoga čega se bojimo da pogledamo u oči. U zemlji gdje se zločin mjeri po uniformi, a ne po žrtvi, istina uvijek ostaje zatrpana slojem kreča i šutnje.

U povodu godišnjice, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća na to da suočavanje s prošlošću nije luksuz nego dug. Nova publikacija “Kazani: suđenja, (re)ekshumacije, memorijalizacija” donosi presude, dokumente i sjećanja — sve ono što država nije imala hrabrosti sabrati u jednu rečenicu: da su ubijene Sarajlije. I da niko nije odgovarao.

“Kazani su ime za jamu koja se nalazi na Trebeviću nadomak Sarajeva, a javnosti su postali poznati po ubistvima građana 1992. i 1993. godine od pripadnika 10. brdske brigade Armije RBiH pod rukovodstvom Mušana Topalovića Cace. Broj ubijenih Sarajlija na Kazanima nikada nije zvanično utvrđen i danas, više od tri decenije poslije, predmet je brojnih polemika. I sama lokacija je poprilično zagonetna jer zbog nepristupačnosti nije dovoljno istražena, a u javnosti se često govori da Kazani nikada nisu do kraja iskopani pošto su žrtve bacane u jamu, posipane krečom, te da stoga postoji nekoliko slojeva koji nisu u potpunosti iskopani. Pored toga, na lokacijama Gaj i Grm maline u novembru 1993. ekshumirani su posmrtni ostaci osoba koje se takođe smatraju Cacinim žrtvama.

Suđenja za ubistva na Kazanima vodila su se pred nekoliko domaćih sudova, a konačni ishodi nisu doveli do presuđenih za ratni zločin. Najveću pažnju javnosti je dobijao predmet protiv Samira Bejtića, bivšeg pripadnika 10. brdske brigade Armije RBiH, kome je suđeno u više navrata za ubistva na Kazanima. Bejtić je jedini kome se sudilo i za ratni zločin i to u slučaju ubistva Zorana Vučurovića u decembru 1992. Vrhovni sud FBiH je svaki put ukidao presude Kantonalnog suda u Sarajevu i ukazivao na bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Konačan ishod ovog procesa desio se 2023. kada je Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu Kantonalnog suda u Sarajevu donesenu dvije godine ranije.

U povodu godišnjice, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) predstavlja publikaciju ‘Kazani: suđenja, (re)ekshumacije, memorijalizacija’. UDIK je u dva izdanja (2016. i 2020) dokumentovao presude koje se odnose na masakr na Kazanima. Ovo treće izdanje je u velikoj mjeri izmijenjeno u odnosu na prethodna s obzirom na to da donosi presude Samiru Bejtiću izrečene 2021. pred Kantonalnim sudom u Sarajevu i 2023. pred Vrhovnim sudom FBiH. Osim presuda, knjiga donosi i dio o (re)ekshumacijama žrtava, a koji je nastao na osnovu podataka dobijenih od Instituta za nestale osobe BiH. Kao poseban dodatak ovom izdanju je izbor tekstova Edvina Kanke Ćudića objavljivanih prethodnih godina u medijima, a koji su bili značajan dio kampanje očuvanja sjećanja na Sarajlije ubijene na Kazanima.

Od 2022. UDIK svake godine na godišnjicu u oktobru objavljuje osmrtnicu u dnevnom listu Oslobođenje. Tekst koji se nalazi na osmrtnici primjer je kako je trebao izgledati sadržaj spomen-ploče na Trebeviću koju su podigle gradske vlasti 2021. godine.

Takođe, u povodu godišnjice UDIK i partneri organizuju danas u 16 sati u prostorijama Goethe Instituta u Sarajevu okrugli sto i promociju UDIK-ove nove publikacije uz uvodno predavanje historičara i novinara Berta Hoppea”, saopšteno je iz UDIK-a.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže postjugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.