Svijet je svjedok rađanja nove, agresivne doktrine američke vanjske politike, gdje se “borba protiv terorizma” postepeno zamjenjuje “ratom protiv kartela”. Ovaj novi ekspanzionizam nosi sva obilježja historijskog američkog intervencionizma u Latinskoj Americi, ali s opasnim pravnim zaokretom: trgovci drogom se sada tretiraju kao neprijateljski borci, a more i zrak postaju zone neupitne vojne jurisdikcije. Najjasniji i najalarmantniji signal ovog pomaka usmjeren je direktno prema Venecueli, zemlji koja posjeduje ogromne naftne rezerve i koja je dugogodišnji trn u oku Washingtona.
Nova doktrina: Izjednačavanje kartela s Al Kaidom
Otkriće da američka vojska pojačava smrtonosne udare na plovila u Pacifiku i Karibima, kulminirajući nedavnim napadom u istočnom Pacifiku, gdje je ubijeno šest osoba, otkriva fundamentalnu promjenu u pravnoj i vojnoj doktrini SAD-a.
1. Pravna osnova za smrt: Administracija je, prema izvještajima CNN-a, izradila klasificirano pravno mišljenje koje omogućava smrtonosne udare bez ikakvog sudskog nadzora. To je pravna magija koja trgovce drogom i kartelske operativce tretira kao neprijateljske borce (enemy combatants). Time se borba protiv kriminala pretvara u vojni rat, a zakoni ratovanja zamjenjuju civilno pravo i sudske procese.
2. Retorika terora: Sekretar odbrane Pete Hegseth je direktno uveo ovu retoriku, upoređujući kartelske operacije s napadima Al Kaide.
“Baš kao što je Al Kaida vodila rat protiv naše domovine, ovi karteli vode rat protiv naše granice i naših ljudi. Neće biti utočišta ni oprosta — samo pravda.”
Ova retorika nije slučajna; ona služi za demonsku dehumanizaciju i pravdanje smrtonosne sile. Ona postavlja temelje za neograničeno širenje vojne jurisdikcije u cijeloj hemisferi, pod izgovorom suzbijanja “narko-terorizma”.
Proširenje kampanje: Od Kariba do Tihog oceana
Podaci o učestalosti napada svjedoče o rapidnoj ekspanziji. U kratkom vremenskom periodu, američka vojska je:
- Ubila 76 osoba u 19 napada, uništivši 20 plovila.
- Proširila se s Kariba na istočni Pacifik, gdje su svi prethodni udari bili koncentrisani.
Ovo širenje operativne zone vojske (ne Obalske straže ili DEA-e) stvara zonu u kojoj su plovila i operativci ciljani i eliminisani bez zarobljavanja ili suđenja. Činjenica da su preživjeli u nekim slučajevima jednostavno repatrirani (vraćeni) u Kolumbiju i Ekvador, umjesto da budu zadržani i procesuirani, dokazuje da SAD-u nije cilj pravda, već eliminacija. Problem se ne tretira kao kriminal, već kao vojna prijetnja.
Ovaj obrazac je opasni eho historijskog američkog intervencionizma u Latinskoj Americi, koji je uvijek počinjao pod plaštom zaštite (npr. protiv komunizma), a završavao rušenjem vlada i instalacijom proameričkih režima.
Venezuela: Geopolitički cilj i zveckanje oružjem
Nijedna analiza ovog novog ekspanzionizma ne može zaobići ulogu Venecuele i njenog autoritarnog lidera, Nicolása Madura. Iako SAD zvanično ciljaju “terorističke organizacije” i kartelske rute, Venecuela je dugogodišnji, primarni geopolitički cilj.
1. Nafta i bankarski lobi: Venecuela posjeduje najveće potvrđene rezerve nafte na svijetu. Njen socijalistički režim, koji je godinama prkosio američkim interesima, bio je meta sankcija i pritiska. Ekonomski i bankarski lobiji u SAD-u imaju snažan interes za promjenu režima koja bi omogućila pristup ovim resursima.
2. Pravdanje Intervencije: Tretiranje regionalnog kriminala kao “narko-terorizma” stvara savršen casus belli (povod za rat). Ako SAD može dokazati da je Madurova vlada “utemeljena” u terorizmu i narko-trafikingu, to bi stvorilo pravni i moralni temelj za direktnu vojnu akciju ili čak invaziju, zaobilazeći potrebu za odobrenjem UN-a. U toku su pokušaji da se sam Maduro poveže s narko-kartelima kako bi se dodatno legitimisala vojna opcija.
3. Demonstracija sile: Širenje smrtonosnih vojnih udara u Karipskom i Pacifičkom regionu služi kao direktno zveckanje oružjem Venecueli. To je demonstracija da je američka vojna jurisdikcija neograničena, i da je Washington spreman na neviđene nivoe nasilja kako bi osigurao svoje “sigurnosne” interese.
Posljedice nove doktrine: Cijena suvereniteta
Ovaj agresivni ekspanzionizam nosi duboke i opasne posljedice, ne samo za Venecuelu, već i za cijelu Latinsku Ameriku:
- Erozija suvereniteta: Tretiranje “narko-terorista” kao neprijateljskih boraca u međunarodnim vodama potkopava suverenitet obližnjih država i omalovažava njihove pravosudne sisteme. SAD efektivno preuzimaju ulogu globalnog policajca, tužioca, sudije i dželata.
- Rast ekstremizma: Historija je pokazala da američke intervencije (Gvatemala, Nikaragva) često izazivaju upravo ono što žele izbjeći: radikalizaciju i stvaranje novih, brutalnijih neprijateljskih frakcija (kao što se desilo s stvaranjem Hezbollaha nakon Libana 1982. godine).
- Izostanak pravde: Najvažnije, ova strategija zamjenjuje pravni proces. Ubijanje osumnjičenih, umjesto njihovog zarobljavanja i suđenja, uništava mogućnost da se u potpunosti razbiju kartelske mreže i da se otkrije cjelokupna istina o njihovom djelovanju.
Povratak Monroeove doktrine
Ekspanzionizam pod maskom “rata protiv kartela” je suštinski povratak revizionističkim interpretacijama Monroeove doktrine, gdje SAD zadržavaju pravo na unilateralnu intervenciju u Latinskoj Americi. U ovom novom ratu, rizikuje se ne samo nestabilnost regiona, već i legitimizacija vanzakonskih egzekucija na moru.
Ako se Amerika odluči da nastavi ovim putem, rat protiv narko-terorizma postat će samo novi paravan za promjenu režima i osiguranje ekonomske dominacije u zoni za koju Washington vjeruje da je njegovo neupitno dvorište. Venezuela je na nišanu, a mir u Latinskoj Americi zavisi od toga koliko će daleko SAD biti spremne ići s ovom opasnom, novom doktrinom.
