Udaljeno arheološko nalazište Namorotukunan u kenijskom bazenu Turkana može biti izuzetno vruće i suho, s Jezerom Turkana koje nudi jedini spas za zebru ili gazelu u prolazu. Međutim, ovo područje nije uvijek bilo tako sprženo. Prije otprilike 2.75 miliona godina, region je bio prekriven močvarnim područjima, koja su se kasnije isušila u beskrajne kilometre travnjaka i pustinje. Ipak, uprkos ovim dramatičnim klimatskim promjenama, ljudski preci su uspjeli preživjeti ovdje stotinama hiljada godina.
Namorotukunan je otkrio više o tome kako su se naši hominidni prethodnici prilagođavali, ponekad drastičnim, klimatskim promjenama. Kameni alati pronađeni na ovom nalazištu, koje je nekada naseljavala Oldowanska civilizacija donjeg paleolitika Afrike, pokazuju period tehnološke evolucije koji se proteže oko 300.000 godina (od 2.75 do 2.4 miliona godina unazad). Ovo je jedno od rijetkih oldowanskih nalazišta starijih od 2.6 miliona godina, piše Popular Mechanics.
Susana Carvalho, istraživačica s Gorongosa National Parka, željela je istražiti kako su se drevni proizvođači alata nosili s paleo-okruženjem.
“Detaljno znanje o ekološkim obrascima unutar ove regije omogućava nam da istražimo međuigru između perioda promjene okoliša i prisutnosti ranog oldowanskog tehno-kompleksa, naglašavajući vremenski kontinuitet kroz rani pleistocen u istočnoj Africi,” rekla je u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.
Tehnološka evolucija i snaga bazalta
Smatra se da su hominidi počeli praviti alate prije više od 3 miliona godina, a druga nalazišta u Istočnoj Africi otkrila su oldowanske artefakte koji predstavljaju najstariji sistem sistematske proizvodnje alata. Najstariji dokazi izrade alata pokazuju perkusivnu tehnologiju, što znači udaranje, mljevenje ili cijepanje kamena u predmete poput vrhova koplja i sječiva. Mnogi alati pronađeni u Namorotukunanu su cijepani kako bi se stvorile oštre ivice.
Zagonetka okruženja: Negdje između 3.6 i 3.4 miliona godina, vulkanska erupcija preoblikovala je pejzaž oko Namorotukunana, nakon čega se formirala vlažna poplavna ravnica. Fosili palmi i šaša (sedges) prije 2.8 miliona godina sugerišu visok nivo vode u regiji. Zatim, od 2.8 do 2.7 miliona godina, paleo-rijeke su transformisale pejzaž jer je klima postajala suša. Požari su harali bazenom Turkana, ostavljajući za sobom tragove mikro-uglja, dok su žbunje i trave zamijenile biljke kojima je trebalo više vode za rast. Kasnije, prije 2.2 miliona godina, paleo-jezero (preteča Jezera Turkana) plavilo je, povlačilo se i ponovo plavilo. Nakon toga, cijelo prostranstvo je postepeno prelazilo iz potopljenog u gotovo potpuno isušeno.
Hominidi koji su živjeli u Namorotukunanu ustrajali su u pravljenju alata kroz sve vrste vremenskih promjena i prirodnih katastrofa. Očigledno su preferirali određene vrste stijena, poput bazalta, a kasnije i kalcedona i jaspisa. Ove stijene se konzistentno lome, što ih čini lakšim za obradu i pokazuje da su ti drevni ljudi u određenoj mjeri razumjeli mehanička svojstva stijena. Morfološke karakteristike alata koje su proizvodili ukazuju da su imali razumijevanje nekih aspekata klesanja kamena (stone knapping), što odražava nivo tehnološkog napretka na drugim ranim oldowanskim nalazištima.
Implikacije ciklusa suše
Nivoi stijena u kojima su pronađeni artefakti pomogli su Carvalho i njenom timu da steknu uvid u to iz kojeg vremenskog perioda potječu. Većina ih je pronađena u slojevima stijena sastavljenih od pijeska i šljunka koji su se davno fosilizirali, a iako je tokom eona bilo oštećenja na tim alatima, njihove oštre, britve tanke ivice su sačuvane. Na nalazištu su također iskopane kosti životinja koje pokazuju tragove klanja (butchery marks), najvjerovatnije napravljene istim ovim alatima.
“Budući da su ove promjene uticale na različite dijelove Afrike zasebno, vjerovatno je da su takvi selektivni pritisci na korištenje alata uticali na različite populacije u različito vrijeme,” rekla je Carvalho. “Ovaj period isušivanja odigrao je ulogu u oblikovanju ekološkog konteksta u kojem se evoluiralo ponašanje naših ljudskih predaka.”
