Sudnji dan: Superkompjuter NASA proveo 400.000 simulacija. Sve upućuju na istu godinu u kojoj će Zemlja biti uništena

Udarnu vijest donosi kosmička matematika. Nakon 400.000 provedenih simulacija, združeni tim naučnika iz Japana i NASA-e otkrio je tačnu godinu u kojoj će Zemlju zadesiti sudbonosni kraj. Za razliku od raznoraznih apokaliptičnih proročanstava ili naučnofantastičnih priča, ovo predviđanje zasniva se na kompleksnim podatkovnim modelima i astrofizičkoj nauci, a ne na mitovima.

Prema rezultatima masovnog projekta, naš planet prestat će biti pogodan za život približno u godini 1.000.002.021. — dakle, za gotovo tačno milijardu godina od danas.

Hronologija kraja

Za ovo predviđanje, naučnici NASA-e i japanskog Univerziteta Toho iskoristili su moćan superračunalni sistem. Ovi sistemi su dizajnirani za obradu izuzetno kompleksnih jednačina koje uključuju astrofizičke varijable, evoluciju zvijezda, gravitacione sile i hemijske reakcije u atmosferi planeta.

Simulacija Sudnjeg Dana: Sistem je radio sa stotinama varijabli, modelirajući kako će se Sunce širiti, kako će se mijenjati njegov sjaj i kako će to uticati na Zemljinu atmosferu, okeane i geologiju. Kroz 400.000 iteracija, superkompjuter je izračunao najvjerovatniji scenario kraja našeg svijeta.

Znanstvenici pritom naglašavaju da čovječanstvo zasigurno neće doživjeti taj daleki trenutak. Ubrzano zatopljenje, pad razine kisika i sve jače Sunčevo zračenje učinit će Zemlju negostoljubivom mnogo prije tog datuma. Znanstvenici upozoravaju na to da će sve lošija kvaliteta zraka i porast temperatura postupno uništavati stabilnost našeg planeta, pretvarajući njegovu atmosferu u zagušljivu zamku za svako preživjelo biće.

Smrtonosni stisak Sunca

Astronomi s britanskog Univerzitetskog koledža u Londonu i Univerziteta u Warwicku slažu se da će Zemlju na kraju uništiti samo Sunce. Njegovo širenje oslobodit će sile gravitacije koje će planet ili uvući u zvijezdu ili ga rastrgati na komade.

Baš kao što Mjesec povlači Zemljine oceane i stvara plimu, tako i planet povlači zvijezdu. Kako zvijezda evoluira i širi se, ta međudjelovanja postaju snažnija. Ona usporavaju planet i uzrokuju smanjenje njegove orbite, zbog čega se spiralno približava sve dok se ne raspadne ili ne padne u zvijezdu, pojašnjava Edward Bryant, glavni autor istraživanja objavljenog u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Fatalna Evolucija: I druge ranije studije slažu se s tim da je sudbina Zemlje izravno povezana s evolucijskom sudbinom našeg Sunca. Kada Sunce iscrpi svoje zalihe vodika, ono će napustiti fazu glavnog niza, pretvoriti se u crvenog diva i progutati okolne najbliže planete (Merkur i Veneru).

U tom scenariju, čak bi i vizionarski planovi o kolonizaciji Marsa, poput onih koje zagovara Elon Musk, samo nakratko (u astronomskim terminima gledano) odgodili konačni nestanak čovječanstva. Kada se Sunce proširi, ono dominira. Zemlja će, dakle, završiti svoj kosmički put ili kao progutani pepeo ili kao rastrgani ostaci privučeni u srce svoje zvijezde.