Za građane Bosne i Hercegovine život nikad nije bio skuplji, a egzistencijalna matematika nikad apsurdnija. Dok se političke elite udobno smještaju u svoje paralelne univerzume, stvarnost je gruba, nemilosrdna i izražena u jednom jedinom broju: 47 posto.
Upravo toliko, tek nešto manje od polovine, prosječna plata pokriva od potrošačke korpe – sve iznad toga je čista imaginacija, dug ili snalaženje na Balkanu. U tom ekonomskom vrtlogu, Sarajevo se, poput kakvog ponosnog srednjovjekovnog feuda, izdiglo postižući podvig kakav Evropa još nije vidjela: uspješno smo spojili evropske cijene stanovanja i komunalija s balkanskim minimalnim platama.
I dok se odgovornost, po običaju, seli brže nego cijene goriva, jedan od onih koji ne oklijeva nazvati stvari pravim imenom je bivši ministar komunalne privrede Almir Bečarević. On ne samo da secira zašto je naša plata tek upola korpe nego i zašto su komunalna preduzeća ogledalo katastrofe, a energetska politika krpljenje koje će nas skupo koštati.
Bečarević ne ostavlja prostora za sumnju: ovo je miks “strateškog problema i političke nezrelosti”. Najvažnije, on zaključuje ono što svi znamo: Ne očekuje da će iko podnijeti ostavku ili preuzeti odgovornost, jer to jednostavno nije karakteristika našeg podneblja. I to je, vjerovatno, najistinitiji i najironičniji dio ove ekonomske tragedije.
Građani žive najskuplje u istoriji, a imamo situaciju da prosječna plata pokriva jedva 47 posto potrošačke korpe. Ko je tačno odgovoran za ovaj nivo ekonomskog apsurda – i zašto niko ne podnosi ostavke?
– Generalno u BiH teško je očekivati da bilo ko podnese ostavku. Odgovornost se prebacuje sa jednog ministarstva na drugo ili s jedne institucije na drugu. Podatak koji iznosite je tačan i on je rezultat svih dešavanja koja imamo na tržištu. Porast cijena energenata, hrane, kućnih potrepština itd. je takav da imamo ovaj odnos potrošačke korpe u odnosu na prosječnu plaću. Porast minimalne plaće i njen doprinos porastu kupovne moći, kako se očekivalo, samo je minimalno uticao na kućne budžete.
Cijene divljaju, a rast plaća to ne prati
Rast cijena je bio brži i umnogome je uticao na to da se ne osjeti porast minimalne plaće kao i određeni porast prosječne plaće. Odgovornost, bez bilo kakve sumnje, na onima je koji kreiraju poslovne politike, a izostanak mjera dovodi do rezultata koje je sadržano u Vašem pitanju. Cijene divljaju, a rast plaća to ne prati. Ograničavanje cijena na pojedinim artiklima nije dalo značajan rezultat, što je doprinijelo ovom odnosu potrošačke korpe i prosječne plaće. Vlast živi u nekom svom paralelnom univerzumu, a građani su osuđeni na to da jedva sastavljaju kraj s krajem. Samo kad uzmemo porast cijena električne energije, vidimo tu odvojenost vlasti od stvarnog života građana. Ne očekujem da će bilo ko preuzeti odgovornost u ovom segmentu jer to nije karakteristika našeg podneblja.
Koliko je realno da Sarajevo ima evropske cijene, a balkanske plate? Je li ovo rezultat nesposobnosti ili svjesne politike ignorisanja socijalnih posljedica?
– Mi, zaista, idemo polako ka evropskim cijenama, a balkanskim plaćama. Samo u segmentu stanogradnje vidimo da smo već u cjenovnim razredima Evrope. Kvadrat stana je na razini 4.000 do 5.000 eura tako da porodicama koje žele kupiti stan, to postaje nemoguća misija. Cijene komunalnih usluga polako će se kretati ka evropskim cijenama, tako da, pored skupog kvadrata, imat ćemo i skupe komunalne usluge i održavanje tih stanova. Cijene najma stanova, isto tako, imaju svoj drastičan rast. Život u gradu postaje skup i on je miks ignorisanja ovih činjenica i nesposobnosti vlasti. Ako želite da zadržite mlado i obrazovano stanovništvo, logično je da u ovom segmentu utičete mjerama koje će doprinijeti ostanku ove populacije. Šta vlast čini – u novom nacrtu budžeta ukine sve subvencije u ovom segmentu. Svugdje je život u glavnom gradu skup, ali zato su i plaće veće, ali mi imamo drastičan porast svih cijena i minimalan rast plaća, tako da građani sve teže žive. Ako je na pijaci kilogram graška 20 KM ili zelje 8 KM ili jedan ananas 10 KM, zamislite jednog penzionera šta od ovoga može kupiti.
Već godinama upozoravate na to da ćemo doći do tačke pucanja zbog lošeg upravljanja u komunalnom sektoru. Je li ova kriza cijena zapravo samo posljedica dužeg zanemarivanja sistema – ili je nešto pogoršalo stanje?
– Komunalni sektor je samo ogledalo aktualnih zbivanja. Urušavanje ovog sektora krenulo je onog trenutka kada su stranke počele postavljati ljude koji nemaju ni elementarna znanja za pozicije na koje su imenovani. Falsifikovane diplome, falsifikovan radni staž, hapšenja, neznanje itd. je aktualno stanje koje nije ni moglo doprinijeti unapređenju komunalnog sektora. Drastični gubici komunalnih preduzeća sada se pokušavaju namiriti preko leđa građana i tu vlast nema milosti. Pored ovoga, treba biti pošten i reći, uticaj na porast cijena komunalnih usluga ima i dugotrajno zanemarivanje ovog sektora. Star vozni park, odsustvo upošljavanja mlađeg kadra, plaće koje ne prate rast životnog standarda, izostajanje praćenja novih tehnologija, odsustvo usavršavanja… sve je doprinijelo urušavanju komunalnih preduzeća. Sada imamo ono što imamo, a to je porast cijena i rješavanje problema preko novčanika građana.
Energetski sektor je često meta Vaše kritike. Koliko poskupljenja zapravo potiču iz pogrešnih odluka u gasu, grijanju i energiji, a koliko iz šire ekonomske situacije?
– Energetski sektor je samo jos jedan segment politika koje ne gledaju u budućnost, već je to postalo samo krpljenje dnevnih problema. Da gledamo u budućnost, do sada bi bila izgrađena Južna interkonekcija. Da gledamo u budućnost, do sada bismo imali izgrađene objekte u sektoru obnovljivih izvora energije itd. Odluke u energetskom sektoru se donose kad nastane problem, a ne da bi se spriječio nastanak problema. Porast cijena u ovom sektoru utiče na sve segmente društva i generator su porasta drugih zavisnih cijena. Pored toga, ulaganja u energetski sektor su iznimno visoka, te su sada i veća. Protek godina je doprinio da su ove investicije sada drastično poskupjele i njihov uticaj na povrat investicija je sve veći. Očekivati je daljni rast cijena u energetskom sektoru, te je to još jedan segment koji će uticati na kvalitetu života.
Da li vlasti znaju šta rade ili samo čekaju da krivicu preuzme “globalna situacija”? Drugim riječima – imamo li mi strateški problem ili samo političku nezrelost?
– U Vašem pitanju se krije i odgovor. Ovo je problem strateških problema i političke nezrelosti. Blok 7 ili Južna interkonekcija je najbolji primjer ovog miksa. Kada država odredi strateški pravac djelovanja, ona i ide u tom pravcu, a kada se desi da skrene s tog puta, tada imamo strateški problem i političku nezrelost. Uticaj i raznoraznih lobija ili političkih stranaka doprinose lutanju u donošenju strateških odluka. Ako želite da zadržite mladost u BiH, onda pravite programe koji to omogućavaju, a ne da gledate pune autobuse za Evropu i samo to konstatujete kroz statistiku.
Zelena agenda na čekanju
Na menadžerska mjesta postavljate ljude koji su kvalificirani, a ne one koji nemaju nikakva znanja. Činjenično, i globalna situacija ima uticaj, ali ako znate da Evropa ide ka zelenoj agendi, onda donosite odluke u tom pravcu, a ne kukate da će CBAM doprinijeti urušavanju ionako slabe privrede. Energetika je stub svake države i umjesto da je jačamo, mi dolazimo u situaciju da nam to postaje teret. Bojim se da ovaj segment može imati razarajući uticaj na ostale segmente privređivanja, a odsustvo strateških odluka dovest će da od stabilnog energetskog sektora dođemo u situaciju da imamo sektor bremenit ozbiljnim problemima iz kojih će teško biti izaći.
Upozoravali ste na to da će loše upravljanje dovesti do ekonomskog “udarca u glavu”. Je li taj trenutak već nastupio – ili tek dolazi?
– Smatram da mi idemo ka scenariju koji će dovesti do “udarca u glavu”. Od izvoznika električne energije postajemo njeni uvoznici. U sektoru gasa nemamo sigurnost snabdijevanja jer godinama pričamo o Juznoj interkonekciji, a ništa ne radimo. Katastrofalno upravljanje u državnim preduzećima će doći na naplatu. Samo pogledajte situaciju sa komunalnim preduzećima u Kantonu Sarajevo i sve će vam biti jasno. Mi uzmemo kredit za obnovu vodovodne mreže i umjesto da smanjimo gubitke ili da ostanu na istom nivou, mi dobijemo veće gubitke u vodovodnoj mreži.
Sarajevski budžet je među najvećim u BiH, a građani osjećaju najmanje koristi. Je li problem u raspodjeli, ili u onima koji raspodjelu kroje iza vrata?
– O budžetu KS može se roman napisati. Trenutni akumulirani deficit je 170 miliona KM. Trenutna zaduženost je na nivou 970 miliona KM i već je blizu zakonske moguće kreditne zaduženosti. Izmišljeni prihodi da bi se opravdali troškovi je već poznati recept aktualne vlasti. Ono što vlast naglašava je to da su za sve krivi ponder i gubitak za tri godine na prihodovnoj strani od 350 miliona KM. Istovremeno, vlast ne kaže da je budžet za tri godine iznosio 5,7 milijardi KM i sta znači 350 miliona KM u odnosu na 5,7 milijardi KM. Na budžet najveći uticaj ima porast kreditne zaduženosti, porast broja zaposlenih na budžetu, izmišljanje prihoda koji ne prate porast troškova (deficit) i porast socijalnih izdvajanja. Od svega ovoga jedino je razumljiv porast socijalnih izdvajanja i stoga očekivati je daljnje probleme u budžetu KS-a. Vlast koja ne želi sagledati gdje se nalazi i prilagoditi se toj situaciji doprinosit će i dalje nesrazmjeru prihoda u odnosu na rashode i samim tim ulazit će u daljne probleme u realizaciji budžeta.
