Od rata u Gazi do ukrajinskog fronta, od Balkana do Crnog mora – globalni poredak ponovo ulazi u fazu “tektonskih pomjeranja”. U isto vrijeme, politička scena u Bosni i Hercegovini ostaje paralizirana starim obrascima, blokadama i beskrajnim pregovorima oko minimuma funkcionalnosti države. A onda se pojavi podsjetnik da se BiH, koliko god mala bila, ne može izbaciti iz velike geopolitičke jednačine.
U takvoj atmosferi, pitanje koje sve sile ponavljaju – od Washingtona do Brisela, Moskve i Ankare – glasi: šta zapravo žele od BiH i koliko ova zemlja još može ostati “zamrznuti konflikt” koji nikad ne prelazi u pravi mir, ali nikad ni ne eksplodira do kraja?
EU: BiH kao tampon zona stabilnosti
U Briselu postoji jedna tiha, gotovo neizgovorena istina: stabilna BiH znači stabilan cijeli jugoistok Evrope. Zato EU u ovoj zemlji prvenstveno traži:
- normalizaciju institucija
- vladavinu prava
- smanjenje političke korupcije
- ekonomsku otpornost
Ali postoji i druga strana – umor od beskrajnih kriza. Zbog toga EU sve više ulazi u fazu pragmatizma, gdje “dovoljno dobro” postaje novi standard, a idealne reforme se zamjenjuju minimalnim napretkom koji garantuje da BiH neće proizvesti nove migracijske valove niti postati poligon za ruske interese.
Rusija: Poluga pritiska kroz Balkan
Za Moskvu, Bosna i Hercegovina nije strateški cilj – nego instrument.
Putinov Kremlj BiH koristi kao:
- političku polugu preko RS u Parlamentu BiH
- glas u UN-u kroz blokade
- prostor za anti-NATO narative
- simbol “otpora Zapadu” na Balkanu
Rusiji ne odgovara funkcionalna, NATO-integrisana BiH, jer bi to značilo gubitak posljednje ozbiljne tačke oslonca u regionu. Zbog toga podržava sve procese koji vode ka zastoju, chaosu ili odgađanju reformi.
SAD: Povratak na Balkan, ali bez stare euforije
Washington više ne djeluje u Sarajevu s onom energijom koju je imao neposredno nakon Daytona. Ipak, Amerika sada ponovo shvata da je Balkan povezan sa većim globalnim konfliktima:
- rat u Ukrajini
- nadmetanje s Rusijom
- obuzdavanje Kine
- stabilnost NATO jugoistoka
SAD žele BiH u NATO što je brže moguće. Ono što im smeta:
- političke blokade
- nepostojanje lokalnih lidera spremnih na rizik
- odugovlačenje reformi
Amerika šalje poruku: “uradite svoj dio, mi ćemo uraditi naš”, ali domaći akteri često ni minimum ne ispunjavaju.
Turska: Zaštita utjecaja kroz balansiranje
Ankara pazi da ne izgubi svoju meku moć koju godinama gradi u BiH. Ona želi:
- stabilne odnose među Bošnjacima
- partnerski status s Hrvatskom i Srbijom
- investiranje i infrastrukturne projekte
- političku lojalnost, ali bez otvorene dominacije
Turska igra veoma sofisticiranu igru: održava odnose i sa NATO partnerima i s Moskvom, a Balkan koristi kao poligon za demonstraciju tog “balansirajućeg” modela.
Hrvatska i Srbija: Lokalni interesi prerušeni u “brigu”
Zagreb i Beograd najglasnije govore o BiH, ali njihove potrebe su uglavnom unutrašnje:
Hrvatska želi:
- stabilnu BiH zbog EU granice i Schengena
- snažan položaj Hrvata u institucijama
- utjecaj u sigurnosnim pitanjima
Srbija želi:
- očuvanje posebnih veza sa RS
- pozicioniranje kao “glavni faktor stabilnosti na Balkanu”
- manevarski prostor prema Zapadu
Obje zemlje često koriste BiH kao produžetak vlastitih političkih narativa, što dodatno zakomplikuje ionako fragmentiranu unutrašnju dinamiku.
Zašto je BiH istovremeno i centar problema i najmanje spremna da se nosi s posljedicama?
Zbog tri jednostavna razloga:
- Institucije su preslabe – sve velike odluke zavise od volje tri političke grupe.
- Ekonomija je suviše krhka – zemlja je ranjiva na globalne krize, energiju, investicije i migracije.
- Unutrašnje podjele su duboke – dovoljan je mali vanjski poticaj da izazove veliku unutrašnju nestabilnost.
To je, zapravo, najveći problem: dok velike sile razmišljaju o BiH strateški, domaći političari je tretiraju kao privatnu firmu.
Ulazak BiH u NATO: Stvarna šansa ili nova iluzija?
Svakim novim sigurnosnim potresom, NATO otvara vrata, ali ga domaći akteri – uglavnom pod ruskim utjecajem – zatvaraju. Ulazak BiH bi:
- zatvorio ruski utjecaj u regionu
- pojačao sigurnost Zapadnog Balkana
- stabilizirao politički sistem
Ali to zahtijeva nešto što BiH nema: dosljednost i političku hrabrost.
Zato je NATO perspektiva i dalje otvoren dosje koji čeka politički trenutak koji u BiH nikako da dođe.
Novi globalni poredak, stare slabosti BiH
Čitav svijet se mijenja: ratovi više nisu samo tenkovi na granici nego dronovi, kibernetički napadi i propaganda.
U takvom svijetu:
- male države su najranjivije
- unutrašnja nestabilnost postaje geopolitički faktor
- istina je često žrtva medijskog rata
- prijetnje se kreću brže od reakcija vlasti
BiH ulazi u ovu novu eru sa starim slabostima – i upravo zbog toga se nalazi pod povećalom svih velikih sila.
Zaključak: Bosna i Hercegovina nikada nije bila “mala” u očima svijeta
Susedi je posmatraju kroz svoje interese.
EU kroz stabilnost.
SAD kroz NATO.
Rusija kroz blokadu.
Turska kroz utjecaj.
Zbog toga BiH, bez obzira na unutrašnje probleme, i dalje ostaje važan geopolitički čvor na kojem se prelamaju interesi mnogo većih sila.
A sve dok domaća politika ostaje zarobljena u prošlim sukobima, budućnost ove zemlje će pisati drugi.
