Kada je Volodimir Zelenski danas poručio američkom tajniku za kopnenu vojsku Danu Driscollu da je spreman surađivati s administracijom Donalda Trumpa na „novom mirovnom planu“, mnogi u Ukrajini, ali i širom Evrope, osjetili su hladan talas preko leđa. Nakon skoro tri godine krvavog rata, razorene infrastrukture, hiljada poginulih i miliona raseljenih, iz Kijeva prvi put stiže poruka koja zvuči kao — kapitulacija.
Jer plan koji Washington stavlja na sto nije obični diplomatski prijedlog. On zahtijeva ustupke za koje bi se svaka država na svijetu teško odlučila: predaju teritorija koji su još uvijek pod ukrajinskom kontrolom Rusiji, prekrajanje granica, redefiniciju sigurnosne arhitekture i politički preokret koji bi nekoliko mjeseci ranije izgledao nezamislivo.
Ipak, Zelenski nije odbio pregovore.
Naprotiv — pristao je.
To je trenutak koji mnogi već nazivaju najtežom i najkontroverznijom odlukom jednog ukrajinskog predsjednika u modernoj historiji. Za jedne, to je izdaja nacionalnih interesa. Za druge, nužan korak da zemlja uopće preživi.
Kako je izgledao trenutak „lomljenja“?
Prema informacijama Axios-a, Driscoll je tokom sastanka u Kijevu uručio Zelenskom kopiju američkog plana koji se u političkim krugovima već opisuje kao najagresivniji mirovni nacrt od početka rata.
Plan podrazumijeva:
- formalno odricanje od dijela teritorija koje Ukrajina još uvijek zove „privremeno okupiranim“
- prepuštanje strateški važnih zona Rusiji
- prekid svih ofanzivnih vojnih operacija
- dugoročne garancije koje ne uključuju članstvo u NATO-u
Odgovor Kijeva bio je šokantno umjeren.
Umjesto da odbije prijedlog, Zelenski je poručio da je spreman na „konstruktivnu suradnju“. Iz njegovog ureda dolazi čak i poruka optimizma: uskoro je očekivan direktan razgovor sa Trumpom o finalnim tačkama.
U priopćenju stoji da su obje strane usvojile „agresivan vremenski okvir za potpisivanje“.
Ako se to potvrdi, Ukrajina bi mogla ući u najkritičniju sedmicu od početka invazije 2022. godine.
Jesu li ovo pripreme za formalni poraz?
Zelenski je godinama gradio narativ o nepokolebljivosti, odbijajući svaki prijedlog koji uključuje teritorijalna povlačenja. Upravo zato današnja vijest djeluje kao potres.
U političkim i sigurnosnim analizama već se pojavljuju tri scenarija:
1. De facto priznanje poraza
Ako Ukrajina potpiše dokument u kojem se odriče teritorija, to je formalno priznanje da ratni ciljevi nisu ostvareni. To bi bio presedan u modernoj Evropi: država koja je imala međunarodnu podršku i formalne garancije sada predaje dio vlastite zemlje.
2. Prisilni mir pod američkim pritiskom
Nakon što je Trump preuzeo Bijelu kuću, stav Washingtona se dramatično promijenio. Više nema zahtjeva o potpunom povlačenju Rusije. Novi cilj je brz završetak rata — bez obzira na cijenu za Kijev.
Ukrajina, iscrpljena i vojno i ekonomski, ostavljena bez političke zaštite, možda jednostavno nema izbora.
3. Zelenski pokušava izbjeći potpuni kolaps
Neki analitičari tvrde da se Zelenski suočava s nemogućom jednadžbom: rat se ne može dobiti, mobilizacija je iscrpljena, resursa nema, a EU podrška slabi.
Ako se rat nastavi još godinu dana, Ukrajina bi mogla izgubiti još više teritorija nego što plan sada predviđa.
Ovo bi bio „kontrolisani poraz“ kako bi se izbjegao nekontrolisani.
Kako će reagovati Ukrajinci?
Ovdje se otvara najosjetljivije pitanje.
Ukrajinsko društvo je duboko polarizirano. Na jednoj strani su oni koji žele rat do pobjede, bez obzira na cijenu. Na drugoj, oni koji žele kraj rata po svaku cijenu, jer su izgubili domove, porodice i budućnost.
Kapitulacijski element pregovora mogao bi izazvati:
- proteste u Kijevu i velikim gradovima
- pad podrške Zelenskom
- nove političke blokove
- unutrašnje sukobe između „tvrde linije“ i „pragmatične linije“
Ovo pitanje neće stati na granicama Ukrajine.
Rusija slavi — ali i oprezno posmatra
Za Moskvu, ovo je najveća geopolitička pobjeda od aneksije Krima. Ako Ukrajina potpiše kapitulacijski mirovni sporazum, Kremlj dobija:
- teritorijalne dobitke,
- potvrdu da se može mijenjati granice u Evropi silom,
- poruku svijetu da je zapadna pomoć bila nedovoljna,
- ogromnu propagandnu pobjedu unutra i van zemlje.
Ali i Rusija zna da prevelika euforija ima svoje zamke.
Jer ako se Ukrajina zvanično povuče sa NATO puta i postane tampon-zona, Rusija preuzima historijsku odgovornost: držati pod kontrolom zemlju od 40 miliona stanovnika koja će u miru biti politički nestabilna i duboko neprijateljska.
To je recept za decenije nesigurnosti.
Evropa: šok i strepnja
Ako je Ukrajina kapitulirala — šta to znači za Evropu?
1. Prestaje era evropskog idealizma
Godinama je dominirala ideja da „Evropa nikada više neće dozvoliti agresiju na kontinentu“.
Ali sada, nakon najvećeg rata u Evropi od 1945, EU stoji po strani dok SAD i Rusija kroje sporazum.
2. Poruka malim državama je brutalno jasna
Ako Ukrajina — najveća zemlja istočnog krila Evrope — nije mogla očuvati teritorij uprkos desetina milijardi dolara pomoći, šta onda mogu očekivati druge države?
3. Ovo je kraj koncepta „Evrope ujedinjene u odbrani“
Razlike između istočnog i zapadnog krila EU postaju još dublje. Poljska i baltičke države već traže hitne sastanke i nove sigurnosne mehanizme.
Da li je ovo izdaja?
Za najtvrđe patriote u Ukrajini, odgovor je jasan — da.
Za Zelenskog, pitanje je mnogo kompleksnije.
On vjerovatno ne vidi svoj potez kao izdaju, nego kao „posljednju mogućnost da se spasi ono što se još spasiti može“. Ukrajina ne može dobiti rat protiv Rusije bez ogromne američke podrške, a ta podrška je nestala izborom novog predsjednika SAD-a.
Zelenski zna da mu je međunarodni prostor sužen, unutrašnja ekonomija na koljenima, a vojska na granici izdržljivosti.
U takvoj situaciji, ponuda koja izgleda kao izdaja — možda je jedino što je preostalo.
Šta slijedi?
Ovo je tek početak.
Ako razgovori Zelenskog i Trumpa doista potvrde okvir plana, svjedočit ćemo:
- najvećem preslagivanju granica u Evropi od 1990-ih,
- najdubljoj krizi kredibiliteta NATO-a,
- političkom potresu koji će se osjetiti od Kijeva do Berlina i Varšave.
Historija će biti brutalna prema ovoj odluci.
Ali još brutalnija je realnost u kojoj se Ukrajina našla.
Ružna, hladna i nepopravljivo tragična činjenica — da svijet ne funkcioniše prema principima pravde, nego prema zakonima moći.
A Ukrajina više nema moć.
