Nekad su nas učili da je tržište slobodno, a kapitalizam ispravan? Da, to je bila prava bajka! Danas tržište izgleda kao neko čudno, zakržljalo stvorenje koje se hrani obećanjima o “slobodnoj konkurenciji”, ali zapravo samo pluša po džepovima građana i “objašnjava” zašto je sve skupo, sporo i nepredvidivo. A kad nam uhvate objašnjavati, to je kao da slušate recept za kolač gdje umjesto šećera stavljaju još više šećera, a na kraju kažu: “Eto, sad je zdravije!”. U BiH ovo nije samo bajka. To je drama koja se odvija svaki dan, s inflacijom koja grize, rastom BDP-a koji hoda korak po korak, i objašnjenjima koja zvuče kao “nije loše, samo je globalno”.
Godinu 2025. smo dočekali s obećanjima o “oporavku” – Centralna banka BiH je u oktobru smanjila projekcije rasta BDP-a na samo 1.7% za prvi kvartal, najsporiji u regiji, gdje susjedne zemlje jure s 3-4%. A zašto? Slabija industrija, manje izvoza, i kriza radne snage koja prijeti cijelom Zapadnom Balkanu – mladi bježe, a oni koji ostanu traže posao u Njemačkoj umjesto u Tuzli ili Zenici. Inflacija? Oh, ta je revidirana naviše na 4.1% za cijelu godinu, jer “domaći pritisci” – eufemizam za to da su cijene hrane, energije i stanarina skočile, a plate stagniraju. Četiri od deset BiH građana kaže da ne bi preživjelo mjesec bez posla, a tržište? Ono “slobodno” tržište gdje supermarketi dižu cijene za 10-15% na godišnjem nivou, dok premijeri objašnjavaju da je to “zbog rata u Ukrajini” ili “globalne krize” – kao da nismo mi sami krivi za blokade, korupciju i etničke podjele koje guše ekonomiju.
A sad, ono najgore: kad oni “objašnjavaju”. Sjećate se onih konferencija gdje ministri iz FBiH ili RS-a, s kravatom koja košta više od prosječne mjesečne plate, kažu: “Rast je umjeren, 2.5% za 2025., a inflacija je pod kontrolom – samo 4.1%, bolje nego u EU!”. Umjeren? To je kao da kažeš da je saobraćajna gužva u Sarajevu “umjerena” kad stojiš sat na semaforu. U RS-u, Željka Cvijanović objašnjava da je “stabilnost prioritet”, ali kad pogledaš brojke, javni dug raste, deficit budžeta zijeva, a nezaposlenost visi na 15-20% – “to je zbog sezonskih poslova”, kažu, kao da emigracija nije sezonska, već hronična bolest. U FBiH, Nermin Nikšić hvali “reforme” poput smanjenja doprinosa, ali ekonomisti poput Igora Gavrana kažu da je to “haos” – pad zaposlenosti za 4.000 u oktobru, subvencije od 100 miliona KM da se “sakrije” stvarnost. A objašnjenja? “Globalni faktori, EU integracije, ratovi…” – sve, samo ne priznanje da je tržište u BiH više oligarhsko nego slobodno, gdje nekoliko kompanija drži ključeve, a mali biznis pati od birokratije i poreza.
Što je gore – stanje ili objašnjenja? Stanje je realnost: rast BDP-a od 2.5% (revidirano s 3.2% na početku godine), inflacija koja grize džepove, i tržište gdje si ti “slobodan” da biraš između skupljeg hljeba ili jeftinijeg snova o emigraciji. Ali objašnjenja su otrov – oni te uvjeravaju da je to “normalno”, da “oporavak dolazi”, dok Svjetska banka upozorava na “posljedice” poput krize radne snage i usporenog rasta. U BiH, kapitalizam nije bajka – to je farsa gdje tržište “objašnjava” zašto si siromašan, a oni bogati.
Možda je vrijeme da prestanemo slušati bajke i počnemo tražiti stvarne reforme: manje objašnjavanja, više rada. Inače, sljedeća kriza neće biti globalna – biće naša, i niko je neće “objašnjavati” osim nas samih.
