Ako je iko mislio da će novi mandat Donalda Trumpa donijeti jasniju strategiju u odnosu na Rusiju, Ukrajinu i globalnu sigurnost, posljednja otkrića o njegovom specijalnom izaslaniku Steveu Witkoffu pokazuju suprotno.
Ono što se upravo događa – curenje transkripata, savjeti ruskim zvaničnicima, međusobne sumnje u administraciji i potpuno različiti signali prema Ukrajini – izgleda bliže improvizaciji nego državnoj politici.
Američka administracija je ušla u fazu konfuzije koja postaje geopolitički problem sama po sebi. I to je vidljivo u svim segmentima ove priče.
Savjetovanje Kremlja – crvena linija koju diplomate ne prelaze
Bloombergov transkript je, ukratko, šokantan, ali ne zato što je “filmski dramatičan”, već zato što otkriva nešto suštinski neregularno:
specijalni izaslanik američkog predsjednika savjetuje ruskog zvaničnika kako se pripremiti za razgovor sa američkim predsjednikom.
To u diplomaciji nije samo neuobičajeno – to je presedan.
Witkoff govori Ushakovu šta bi Putin trebao reći Trumpu, kako da mu čestita, kada da ga nazove i kako da to utiče na pregovarački proces.
To liči više na konsultantsku uslugu nego na pregovarački mandat zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država.
Nije iznenađenje što je dio republikanskog “rusofobnijeg krila” odmah reagovao. Don Bacon je rekao ono što je mnogima prošlo kroz glavu:
zar bi se ruski agent ponašao drugačije?
Naravno, ovo je pretjerano, ali opisuje nivo nepovjerenja unutar vlastite stranke. To govori sve o političkoj klimi.
Trump brani Witkoffa – ali na način koji dodatno potapa kredibilitet
Trumpov odgovor je klasičan: umanji, relativizuj, prebaci fokus na “deal making”.
Kao da se radi o nekretninama, ne o ratu koji je odnio na stotine hiljada života.
Trump insistira da “svaka strana mora dati i uzeti”, ali ta logika se raspada kad se pogleda šta je Witkoff kasnije predložio – plan koji traži od Ukrajine da se odrekne teritorije, NATO ambicija i vlastite sigurnosne budućnosti.
To nije “deal” nego kapitulacija.
Štaviše, Trump kaže da nije čuo snimak, ali je “siguran da je sve to normalno”. To je način vođenja politike koji se oslanja na instinkt, a ne na strukturu, i zato nastaje haos.
Tri paralelna pregovaračka kanala – simptom da niko ne zna ko šta radi
U stabilnim državama pregovaračke linije su jasne.
U trenutnoj američkoj administraciji dešava se sljedeće:
– Witkoff pregovara s Rusima iza zatvorenih vrata
– Rubio govori o “živom dokumentu” koji se mijenja svakih nekoliko dana
– Army Secretary putuje u Kijev kao da je dio posebne misije
– Kushner se spominje kao potencijalni su-pregovarač (!)
To liči na improvizovanu grupu lobista, ne na super-silu koja vodi najbitniji rat 21. stoljeća.
Brett McGurk, čovjek koji je pregovore vodio za tri američka predsjednika, otvoreno kaže: “Ovo ide u pogrešnom smjeru. Ako ne stane, ići će unazad.”
Drugim riječima: ovo više nije čak ni neefikasno – ovo postaje opasno.
Zelenski doveden pred gotov čin
Izvještaji o sastanku u Bijeloj kući govore da je atmosfera bila napeta. Trump podiže glas, traži ustupke, insistira na teritorijalnim predajama.
To je fundamentalni problem:
ovo nije pregovaranje između jednakih, niti je “posredovanje”. Ovo je pokušaj da se Ukrajina natjera da prihvati ruske ciljeve.
Stav Moskve je dobro poznat – ratni ciljevi nisu promijenjeni.
Stav Kijeva je jednako jasan – teritorijalna predaja znači kraj države.
A Trumpov pristup je: hajde da se “nađemo na sredini”.
To zvuči jednostavno, ali u realnosti znači: Rusija dobija ono što želi, Ukrajina se odriče svega što je branila.
Ko vodi politiku – predsjednik ili njegovi izaslanici?
Witkoff najavljuje novi plan od 20 (pa 28) tačaka, Kushner se razmatra kao “pojačanje”, Army Secretary ide u Kijev, State Department kasni za informacijama, republikanci poručuju da sve izgleda “kao cirkus”.
Ovo je znak duboke strukturalne slabosti.
Velike sile ne smiju imati neusklađene pregovaračke kanale. To je ono što destabilizira međunarodni poredak.
Ako Ukrajinci ne znaju ko im zapravo prenosi američku politiku,
ako Rusi dobijaju različite poruke,
ako evropski saveznici gledaju u haos…
onda pregovori nisu pregovori.
To je lakrdija koja daje Moskvi prednost.
Geopolitička posljedica: Rusija dobija vrijeme
Svaki put kad u Washingtonu izbije nova drama – Rusija dobija stratešku pauzu.
– dok se Amerika svađa sama sa sobom, Rusija kopa rovove
– dok Witkoff i Ushakov pišu “skice mirovnih planova”, Kremlj učvršćuje linije
– dok Washington razmatra ko će biti posrednik, Rusija priprema nove mobilizacijske talase
Kremlj nema problem s haosom — haos služi Moskvi.
Zaključak: Ovo više nije konfuzija, ovo je politički rizik
Nije problem samo u tome šta Witkoff radi.
Problem je što nema jedne, jedinstvene, koherentne američke politike prema Ukrajini.
Trump kaotično improvizira, Savjet za nacionalnu sigurnost pokušava gasiti požare, Kongres se dijeli, saveznici su zbunjeni, a Ukrajina je dovedena pred zid.
U geopolitičkoj realnosti to se zove – vakuum moći.
A vakuum moći uvijek neko popuni.
I zato su mnogi analitičari u Evropi i Aziji sada u tihoj panici:
ako SAD ne zna šta radi, onda svijet ulazi u “multipolarni haos”, gdje svaka sila vuče na svoju stranu.
U tom scenariju – Ukrajina nije jedini gubitnik.
To postaje globalni problem.
