Svijest je fundamentalna; tek nakon toga nastaju vrijeme, prostor i materija. To je polazna tačka za novi teorijski model prirode stvarnosti, koji je predstavila Maria Strømme, profesorica nauke o materijalima na Univerzitetu Uppsala, u časopisu AIP Advances. Članak je odabran kao najbolji rad izdanja i objavljen je na naslovnici.
Strømme, koja inače provodi istraživanja u nanotehnologiji, ovdje pravi veliki skok od najmanjih razmjera do najvećih – i predlaže potpuno novu teoriju o nastanku univerzuma. Članak predstavlja okvir u kojem se svijest ne posmatra kao nusprodukt moždane aktivnosti, već kao fundamentalno polje koje je u osnovi svega što doživljavamo – materije, prostora, vremena i samog života.
Je li ovo potpuno nova teorija o tome kako su stvarnost i univerzum strukturirani?, pita se phys.org.
“Da, moglo bi se reći. Ali prije svega, to je teorija u kojoj svijest dolazi prva, a strukture poput vremena, prostora i materije nastaju nakon toga. To je vrlo ambiciozan pokušaj da se opiše kako funkcioniše naša doživljena stvarnost. Fizičari poput Einsteina, Schrödingera, Heisenberga i Plancka istraživali su slične ideje, a ja se nadovezujem na nekoliko puteva koje su oni otvorili”, kaže Strømme.
Ujedinjenje kvantne fizike s filozofijom
Dugi niz godina, Strømme je radila na kvantno-mehaničkom modelu koji ujedinjuje kvantnu fiziku s nemonističkom (non-dualnom) filozofijom. Teorija se temelji na ideji da svijest čini temeljni element stvarnosti, i da su individualne svijesti dijelovi većeg, međusobno povezanog polja.
U ovom modelu, fenomeni koji se sada doživljavaju kao “misteriozni” — kao što su telepatija ili iskustva bliske smrti — mogu se objasniti kao prirodne posljedice zajedničkog polja svijesti.
“Moja ambicija je bila da to opišem koristeći jezik fizike i matematičke alate. Jesu li ovi fenomeni zaista mistični? Ili je jednostavno riječ o otkriću koje još nismo napravili, a kada ga napravimo, ono će dovesti do promjene paradigme?”
Slične promjene u našem razumijevanju stvarnosti događale su se i ranije u historiji — kao kada je čovječanstvo shvatilo da je Zemlja okrugla, a ne ravna, ili kada smo shvatili da se Sunce ne okreće oko Zemlje, već obrnuto.
Nova slika o prirodi stvarnosti
Strømme vjeruje da ovo može biti početak novog načina gledanja na univerzum i živote za koje smatramo da ih živimo. Njen članak nudi nekoliko predviđanja koja se mogu testirati u okviru fizike, neuroznanosti i kosmologije. Čineći to, ona pravi veliki korak izvan svog uobičajenog istraživačkog polja – znanosti o materijalima.
Njena teorija također sugeriše da naša individualna svijest ne prestaje smrću, već se vraća u univerzalno polje svijesti iz kojeg je jednom proizašla. I to je formulisala u kvantno-mehaničkim terminima.
“Ja sam znanstvenica i inženjerka za materijale, tako da sam navikla vidjeti materiju kao nešto fundamentalno. Ali prema ovom modelu, materija je sekundarna — mnogo toga što doživljavamo je reprezentacija ili iluzija”, kaže Strømme.
Teorija koja pomiruje znanost s drevnim znanjem
Iako je članak napisan striktno na matematičkom jeziku fizike, rezonovanje sadrži paralele s nekoliko svjetskih religijskih i filozofskih tradicija.
“Tekstovi velikih religija — kao što su Biblija, Kur’an i Vede — često opisuju međusobno povezanu svijest. Oni koji su ih pisali koristili su metaforički jezik za izražavanje uvida o prirodi stvarnosti. Rani kvantni fizičari su, zauzvrat, došli do sličnih ideja koristeći znanstvene metode. Sada je vrijeme da tvrda znanost — to jest, moderna prirodna znanost — ozbiljno počne istraživati ovo”, kaže Strømme.
