Niko nije bio posebno iznenađen sadržajem poruka, ali jeste brutalnošću, nervozom i vulgarnim ispadima vodećih hadezeovaca — predvođenih premijerom Plenkovićem — nakon što su se proteklog vikenda prvi put suočili s činjenicom da postoje građani koji ne žele živjeti u društvu koje sve više podsjeća na fašistički eksperiment, i koji su, vođeni idejom slobode, spremni masovno izaći na ulice. Uprkos atmosferi straha, prijetnjama, relativizaciji ustaštva i očiglednoj naklonosti policije prema desničarskim grupama, scene su pokazale da Hrvatska još uvijek ima demokratske reflekse.
Nakon što je građanska, antifašistička Hrvatska konačno odbacila višedecenijski strah i prestala se povlačiti u šutnju i unutarnji egzil, odlučivši da mora reagovati, organizujući proteste odozdo, bez partijskih logistika i straničkih šatora — iako su članovi SDP-a i Možemo masovno učestvovali, ali ne više od toga — na desnici je prvo zavladala konsternacija. A onda i histerična kontraofanziva koja je još jednom ogolila stvarno lice HDZ-a: lice mržnje, šovinizma, autoritarnosti i demokratske praznine.
Tu su i oni “centristi”, koji se navodno zgražaju i nad petokrakom i nad ustaškom ruljom, pokušavajući se predstaviti kao glas razuma, dok zapravo samo prikrivaju sopstvene simpatije i učestvuju u relativizaciji. Ali oni su, u ovoj priči, sporedni i nebitni.
Plenković i ministri: konstrukcije, manipulacije i moralna panika
Premijer se, kako nalaže protokol “pravog Hrvata i domoljuba”, bavio katoličkim običajima ovog vikenda. Ipak, našao je vremena da poruči kako je vidio ćirilične natpise i zastave “propalih država”, te želje za povratkom u jugoslavenski ili balkanski okvir — navodeći sve to kao ozbiljan problem. Dodao je kako se “Jugoslaveni bore protiv minornih skupina koje eventualno zagovaraju NDH”.
Ministar odbrane otišao je korak dalje i mrtve hladne ustvrdio kako je protest bio “protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju”.
Ministar unutrašnjih poslova najavio je da će “izuzeti snimke s ćirilicom i petokrakama”.
Bivši gradonačelnik Splita pisao je o “jugoslavenskoj gamadi”.
Primjera ima još mnogo, ali dovoljno je pogledati ove da bi se izvukao zaključak: ovo je HDZ u svojoj iskonskoj verziji. Šovinistička, lažljiva, proustaška, autoritarna partija koja demokraciju shvata kao PR fasadu.
Laži, konstrukcije i tragikomične panike
Potpuno je nebitno da li je zastava SR Hrvatske bila jedna ili stotinu; nebitno je da li su ćirilični natpisi bili dva ili dvjesto. U demokratskoj zemlji svako ima pravo izraziti sopstveni politički stav, dok god ne poziva na nasilje.
Istina je da su natpisi na ćirilici i jedna zastava SR Hrvatske bili marginalni detalji na protestima s više od deset hiljada ljudi. Ali HDZ-u i njihovim satelitima ti detalji služe kao izgovor za novu rundu panike, manipulacije i proizvodnje neprijatelja.
Posebno je groteskno kada se priziva Tuđmanov zakon koji zabranjuje udruživanje u jugoslavenske i balkanske integracije — historijski apsurd donesen u atmosferi paranoje i ratne propagande.
Ovdje niko ne zagovara obnovu Jugoslavije, niti bi je iko sa zdravim razumom pokušao obnoviti: BiH, Srbija, Hrvatska i region jedva funkcionišu sami sa sobom, a kamoli jedni s drugima.
HDZ to zna. Ali panika je previše korisna da bi se istina pustila da pokvari priču.
Ćirilica, petokraka i stara sablast ustaštva
Problem s ćirilicom otkriva najdublji sloj hadezeovske supstance: autentičan ustaški sentiment. Jer samo nekome ko baštini ustaški imaginarij može smetati pismo.
Upotreba ćirilice na protestu bila je čin solidarnosti prema Srbima u Hrvatskoj — građanima koji su izloženi kontinuiranim napadima desničarskih ekstremista. To nije provokacija. To je civilizacijski refleks.
A priča o petokraci i zastavi SR Hrvatske toliko je apsurdna da postaje tragikomična. Ako je Hrvatska ustavom definirana kao nasljednica ZAVNOH-a, a jest — i ako je petokraka simbol antifašizma — onda je pitanje: kako se uopće može biti antifašist u Hrvatskoj bez antifašističkih simbola?
Odgovor je jednostavan: ne može. Sve ostalo su izgovori da se uljepša ono što bivši splitski gradonačelnik brutalno verbalizira: SDS-ovsku mržnju prema antifašističkom naslijeđu.
Suština: nije riječ o prošlosti, nego o budućnosti
Ovo nije sukob o tome koje su zastave bile na protestu. Ovo je sukob dviju vizija Hrvatske:
- jedne građanske, antifašističke, demokratske, koja želi život bez straha;
- i druge, hadezeovsko-desničarske, koja normalizira nasilje, mržnju, šovinizam, ustaški folklor i linč mentalitet.
Najmračniji dio priče nije izgovoreni idiotizam ministara.
Najmračniji dio je to što HDZ — nazivanjem ustaške rulje “minornom skupinom”, a mirnih građana “Jugoslavenima” i “prijetnjom državi” — zapravo legitimizira tu rulju kao svoju terensku pesnicu.
Protekli vikend to je učinio bolno jasnim.
