Američki predsjednik Donald Trump ponovo se predstavio svijetu kao „predsjednik mira“, ovaj put tokom ceremonije potpisivanja dogovora između Ruande i Demokratske Republike Kongo — sporazuma kojeg je sam opisao kao „kraj jednog od najdužih konflikata na svijetu“.
To zvuči grandiozno. To zvuči historijski.
Ali problem je jednostavan: gotovo ništa od toga nije istina.
U trenutku dok je Trump pozirao pred kamerama i dijelio diplomatske osmijehe, brutalne borbe između ruandski podržanih M23 pobunjenika i vojske DR Konga i dalje su bjesnile. Humanitarne organizacije upozoravale su na najgoru eskalaciju u posljednjih deset godina. Hiljade civila su u pokretu, mnogi bez hrane, skloništa i sigurnosti.
Mir na ceremoniji — rat na terenu.
A to je samo početak kontradikcija koje otkrivaju pravu prirodu ovog događaja.
„Live and Let Die“: ironija koja zvuči kao politički komentar
Prije nego što se Trump pojavio u sali, prisutni su — sasvim ozbiljno — slušali pjesmu „Live and Let Die“. Teško je zamisliti ironičniji izbor za događaj koji navodno promoviše mir. U svakoj drugoj administraciji to bi bio gaf. Kod Trumpa, to se doima kao dio estetike.
Jer dok se predstavlja kao globalni mirotvorac:
- prijeti bombardovanjem Venecuele,
- opisuje somalske migrante kao „smeće“,
- sugerira da su neki politički protivnici počinili izdaju „kažnjivu smrću“,
- a Bijela kuća odbacuje optužbe za ratni zločin kao „neutemeljene“.
Trumpova retorika je najčešće agresivna, isključiva i zasnovana na dehumanizaciji. No, istovremeno, on vrlo uspješno igra ulogu čovjeka koji „donosi mir“. To je politički teatar — i on ga izvodi s uvjerljivošću TV zvijezde koja zna kako kamera diše.
Ceremonija u zgradi koju je — ukinuo
Možda najdublji simbol ove političke farse jeste mjesto održavanja same ceremonije — nekadašnja zgrada US Institute for Peace (USIP), organizacije koju je Kongres osnovao još 1984. kako bi posredovala u globalnim konfliktima, istraživala mehanizme mira i gradila kapacitete za prevenciju sukoba širom svijeta.
Trump?
On ju je ukinuo.
- otpustio osoblje,
- zatvorio programe,
- presjekao budžet,
- i cijelu zgradu rebrandirao imenom Donald J. Trump,
kao da se radi o još jednoj nekretnini iz portfolija njegove korporacije.
Sudija je kasnije presudio da je preuzimanje USIP-a nezakonito. Proces žalbe još traje. No to nije spriječilo administraciju da u istoj zgradi upriliči ceremoniju mirovnog sporazuma — u prostoru čija je originalna misija bila upravo ono što je Trump uništio.
Kad se predsjednik zahvalio državnom sekretaru Rubiju riječima:
„Marco, uradio si fantastičan posao pripremajući ovo mjesto“,
bilo je teško ne primijetiti apsurd.
Pripremiti mjesto?
On ga je ugasio.
Amerika First: Filozofija kontradikcije
Trumpova vanjska politika od prvog dana je spoj nespojivog:
izolacionizam + unilateralna dominacija + povremeni diplomatski spektakli.
To se manifestira kao:
- kontinuirani napadi na međunarodne institucije,
- simpatije prema autoritarnim liderima,
- konfliktne odnose sa saveznicima,
- slabljenje globalnih sigurnosnih okvira,
- i istovremeno, želja da ostane zapamćen kao čovjek koji donosi historijske sporazume.
To je logika stvarnosti koju oblikuje politička percepcija — ne obrnuto.
Zato su mirovni procesi u Trumpovoj eri često predstavljeni kao filmske scene: kratki, dramatični, spektakularni. Ali suštinski nedovršeni. Jer mir se ne pravi konferencijom, nego strpljenjem, infrastrukturalnim radom, povjerenjem i dugim procesom pregovora.
Sukob u DR Kongu, međutim, nema ništa od toga.
Rwanda – DR Kongo: konflikt koji ne staje potpisom
Konflikt u istočnom Kongu nije obični bilateralni spor. To je složeni splet:
- etničkih napetosti,
- kontrole rudnika kobalta, zlata i koltana,
- prisutnosti naoružanih grupa,
- ruandskih interesa,
- unutrašnje politike Konga,
- uloge regionalnih sila,
- i međunarodnih ekonomskih tokova.
To je jedan od najdužih, najtragičnijih sukoba savremenog svijeta. I on se ne rješava ceremonialnim potpisima pred kamerama. Ne rješava se bez prekida vatre. Bez demobilizacije. Bez uklanjanja stranih oružanih grupa. Bez stabilizacije granice. Bez ekonomskih garancija.
Trumpov „mirovni sporazum“ nema ništa od toga.
Zato je ceremonija bila samo — ceremonija.
Kada mir postane forma, a ne politika
Svijet je ušao u eru u kojoj se mir često tretira kao medijski format: vizual, narativ, naslov. Ali sadržaj često izostane. To je opasna transformacija globalne politike, jer stvara iluziju stabilnosti tamo gdje stabilnosti nema.
Trump je taj trend doveo do ekstrema:
- stvara diplomatske spektakle,
- pozira kao mirotvorac,
- a istovremeno vodi politiku koja destabilizuje poredak koji je decenijama čuvao mir.
Njegove ceremonije služe kao politički kapital, ne kao rješavanje konflikata.
To je mir bez mira.
Diplomatija bez diplomatskog rada.
Proces bez procesa.
Svijet u kojem scena zamjenjuje suštinu
Ceremonija u Washingtonu predstavljena je kao veliki iskorak ka okončanju nasilja u istočnom Kongu. No, ona je prije svega postala ogledalo stanja američke vanjske politike u 21. stoljeću — politike koja balansira između simbolike i destrukcije, između retorike i realnosti.
Trumpova Amerika First filozofija obećava mir, ali istovremeno ruši strukture koje mir stvarno grade.
U tom paradoksu leži istina današnjeg trenutka:
mir nije potpis, mir je proces.
A proces se ne može voditi kao reality show.
