Ako ikada poželiš pokrenuti raspravu koja će se završiti svađom, smijehom i tihim razmišljanjem u isto vrijeme, samo spomeni dva imena: Baba Vanga i Nostradamus. Prva je bugarska proročica, slijepa od djetinjstva, druga je francuski astrolog iz 16. vijeka. Oboje su, navodno, znali budućnost. Ili smo mi naučili da u njihovim riječima čitamo ono čega se ionako bojimo.
Baba Vanga je posebna priča. Na Balkanu je ona gotovo institucija.
Vangeliya Pandeva Gušterova, poznatija kao Baba Vanga, rođena je 1911. godine u današnjoj Sjevernoj Makedoniji. Kao djevojčica je oslijepila nakon oluje, događaja koji se kasnije u mitologiji oko nje tumačio kao trenutak „otvaranja unutrašnjeg vida“.
Živjela je skromno, primala ljude iz cijelog svijeta, od običnih seljaka do političara, generala i partijskih funkcionera. Umrla je 1996. godine, ali — paradoksalno — nikada nije bila življa nego danas.
Proročanstva koja su „pogodila“
Njeni sljedbenici će ti bez razmišljanja nabrojati šta je sve „tačno predvidjela“:
- raspad Jugoslavije
- smrt princeze Diane
- terorističke napade
- pandemije
- globalne krize
Lista se stalno ažurira, uglavnom nakon što se nešto već desi. To ne znači nužno da su ljudi neiskreni — ljudski mozak je mašina za prepoznavanje obrazaca, čak i tamo gdje ih nema.
Ako proročanstvo kaže: „Doći će vrijeme velike bolesti i straha“, pitanje nije hoće li se nekad dogoditi — nego kada.
Proročanstva koja su… hm… nestala
Zanimljivo je da se rijetko govori o proročanstvima koja se nisu ostvarila:
- smak svijeta koji se nije desio
- vanzemaljski kontakti koji kasne
- tehnološki skokovi koji su preskočili rok
Ali to se ne doživljava kao problem. Zašto? Jer se uvijek može reći:
– pogrešno protumačeno
– pogrešno prevedeno
– pogrešna godina
Proročanstvo je, izgleda, jedina stvar koja nikada ne može biti pogrešna — samo mi možemo biti.
Zašto ljudi i dalje vjeruju?
Ovdje dolazimo do ozbiljnog dijela.
Ljudi ne vjeruju u Babu Vangu zato što žele magiju. Vjeruju jer žele smisao. U svijetu u kojem:
- politike lažu
- institucije kasne
- budućnost izgleda neizvjesno
ideja da je neko „već sve vidio“ djeluje umirujuće. Ako je sve zapisano, onda barem haos ima strukturu.
Baba Vanga tako postaje neka vrsta balkanskog psihoterapeuta — besplatnog i posthumno dostupnog.
Nauka vs. proročanstva (kratko i bolno)
Iz naučne perspektive, nema dokaza da je Baba Vanga imala ikakve natprirodne sposobnosti. Njena proročanstva su:
- neprecizna
- simbolična
- otvorena za široku interpretaciju
Ali nauka isto tako priznaje nešto drugo: ljudska potreba za narativom je realna. Ljudi ne žive od statistike, nego od priča.
I tu Baba Vanga pobjeđuje Excel tabele.
Baba Vanga kao kulturni fenomen
Na Balkanu, Baba Vanga nije samo proročica. Ona je:
- dio folklora
- dio kafanskih rasprava
- dio porodičnih predaja
„Vanga je rekla“ često znači: „Ne znam kako ovo objasniti, ali osjećaj mi je loš.“
I to je u redu. Problem nastaje tek kad se proročanstva koriste kao zamjena za razmišljanje, a ne kao povod za njega.
Šta je, zapravo, njeno najveće proročanstvo?
Možda ovo:
da će ljudi u svakoj generaciji tražiti nekoga ko im može reći da svijet ipak ima skriveni red.
Ne zato što taj red postoji, nego zato što nam je bez njega previše hladno.
Vjerovati, sumnjati, ali ne gasiti mozak
Možeš se smijati Baba Vangi. Možeš vjerovati u nju. Možeš je posmatrati kao kulturni artefakt jednog nesigurnog vijeka.
Najgora opcija je — uzeti proročanstva zdravo za gotovo i prestati misliti.
Ako je Baba Vanga išta „vidjela“, onda je to vjerovatno ovo:
da će ljudi uvijek tražiti odgovore izvan sebe, čak i kad su oni najbliži — u razumu, empatiji i odgovornosti.
A ako se neko od njenih proročanstava sutra „ponovo ostvari“?
Pa… uvijek možeš reći:
„Eto, rekla je.“
I nastaviti živjeti dalje.
