Jedna od najvećih zabluda savremenog doba je uvjerenje da je problem umjetne inteligencije u njenim greškama. Da AI “halucinira”, da izmišlja, da nekad daje netačne odgovore. Sve to jeste tačno – ali je i potpuno sporedno.
Pravi problem počinje tek onda kada se te greške prestanu doživljavati kao greške.
Umjetna inteligencija ne laže. Ona nema namjeru, interes ni svijest. Ona računa, predviđa i generiše na osnovu obrazaca. Laž nastaje tek kada sistem oko nje – institucije, platforme, mediji, administracija – njen odgovor proglasi istinom bez prava na sumnju.
Greška bez krivca
Kada čovjek pogriješi, postoji odgovornost. Kada institucija pogriješi, postoji procedura. Kada AI pogriješi – često nema nikoga.
Upravo tu nastaje nova vrsta problema: greška koja je tehnički očigledna, ali društveno nevidljiva. Algoritam je “radio kako treba”. Model je “dao odgovor”. Sistem je “postupio po preporuci”.
I niko nije slagao.
Ali rezultat je ipak netačan.
Takve greške su opasnije od klasičnih laži, jer ne nose moralni trag. Nema namjere, nema zle volje, nema krivca. Postoji samo odluka koja izgleda legitimno jer dolazi iz sistema koji “zna”.
Autoritet bez razumijevanja
AI danas sve češće ne služi da pomogne čovjeku u donošenju odluke, nego da zamijeni proces razmišljanja. Njeni odgovori se koriste u novinarstvu, pravosuđu, zdravstvu, zapošljavanju, obrazovanju.
Problem nije u tome što AI griješi. Problem je u tome što se njeni odgovori tretiraju kao neutralni, objektivni i oslobođeni ideologije.
A nijedan model nije neutralan.
On je samo statistički prosjek prošlosti.
Kada takav prosjek postane autoritet, greška se više ne preispituje – ona se sprovodi.
Sistem koji proizvodi istinu
U digitalnom svijetu istina se više ne gradi raspravom, nego validacijom. Ako je nešto izračunato, rangirano, preporučeno ili ocijenjeno algoritmom – to se doživljava kao racionalnije od ljudske procjene.
Na taj način, AI postaje alat za proizvodnju “čiste” istine bez konteksta, bez etike i bez sumnje. Greška se ne doživljava kao upozorenje, nego kao izuzetak koji ne mijenja sistem.
A upravo tu sistem počinje da laže – ne svjesno, nego strukturalno.
Opasnija budućnost od pogrešnih odgovora
Najveća opasnost umjetne inteligencije nije to što će davati pogrešne informacije. Najveća opasnost je to što će pogrešne informacije izgledati legitimno, uredno i nepristrasno.
U takvom svijetu, istina neće nestati zbog laži, nego zbog gubitka prava na sumnju.
I to nije problem tehnologije.
To je problem društva koje je odlučilo da misao zamijeni efikasnošću.
