Jedan od najtiših, ali najdubljih lomova koje donosi umjetna inteligencija ne dešava se u fabrikama, kancelarijama ili medijima. Dešava se u samoj srži nauke.
Sve češće svjedočimo situacijama u kojima AI dolazi do rezultata koje ljudi ne mogu u potpunosti objasniti. Model “zna” rješenje, ali ne zna objasniti put. Rezultat je tačan, ali logika iza njega ostaje nevidljiva.
I tu se otvara pitanje koje nadilazi tehnologiju:
da li je znanje i dalje znanje ako ga ne razumijemo?
Kada “radi” postane važnije od “zašto”
Tradicionalna nauka se nije zasnivala samo na tačnim rezultatima, nego na objašnjenjima. Razumijevanje je bilo jednako važno kao i ishod. Naučnik nije bio samo pronalazač rješenja, nego i tumač svijeta.
AI taj odnos mijenja. Ako sistem pronađe optimalno rješenje, ali niko ne zna objasniti zašto ono funkcioniše, društvo je sklono prihvatiti ga – jer radi.
Funkcionalnost postaje dovoljna.
Razumijevanje postaje luksuz.
Algoritamska magija
U prošlosti smo magiju prepoznali po tome što nije imala objašnjenje. Danas, paradoksalno, imamo tehnologiju koja je izuzetno precizna, ali za većinu ljudi jednako neshvatljiva.
AI sistemi mogu otkriti nove molekule, predvidjeti ponašanje materijala, analizirati obrasce u podacima koje ljudski um ne može obuhvatiti. No, ako ne znamo zašto je nešto otkriveno, znamo li uopšte šta to znači?
Postoji opasnost da nauka postane skup recepata bez razumijevanja, procedura bez konteksta – tehnika bez filozofije.
Naučnik kao posmatrač vlastitog otkrića
U takvom svijetu, uloga naučnika se mijenja. Umjesto da objašnjava prirodu, on sve češće validira rezultate koje nije sam izveo. Postaje nadzornik procesa, a ne njegov izvor.
To nije nužno loše. Ali jeste drugačije.
Ako generacije naučnika odrastu u okruženju gdje se modeli ne propituju nego koriste, gubi se navika postavljanja pitanja koja nemaju odmah mjerljiv odgovor.
A bez tih pitanja, nauka gubi svoj najvažniji dio – znatiželju.
Granica napretka
Najveći izazov koji AI donosi nauci nije zamjena ljudi, nego promjena kriterija znanja. Ako prihvatimo da je dovoljno da nešto funkcioniše, bez potrebe da se razumije, ulazimo u eru tehnološki naprednog, ali misaono pasivnog društva.
Napredak bez razumijevanja može biti brz.
Ali bez razumijevanja, ne znamo kuda idemo.
Možda budućnost neće tražiti odgovor na pitanje šta AI može otkriti, nego na pitanje hoćemo li još znati objasniti svijet koji nam otkrije.
