U fudbalu postoje trofeji koji se osvajaju snagom, novcem i iskustvom. A postoje i oni drugi – osvojeni vjerom u ideju. Ajax iz 1995. godine pripada ovoj drugoj kategoriji. Tim sastavljen gotovo isključivo od dječaka, odgojenih u istoj školi, s istim principima i istim snom, popeo se na vrh Evrope i tamo ostavio trag koji se i danas prepoznaje na prvi pogled.
Filozofija prije rezultata
Ajax te sezone nije bio projekt superzvijezda. Bio je projekt sistema. Louis van Gaal je vjerovao da se fudbal može igrati kao precizna nauka, ali i kao slobodna umjetnost – ako igrači razumiju prostor, ulogu i odgovornost.
U timu su igrali momci od 18, 19, 20 godina:
Edgar Davids, Clarence Seedorf, Frank i Ronald de Boer, Marc Overmars, Jari Litmanen, Finidi George. Svi različiti, ali savršeno uklopljeni. Ajax je igrao visoko, hrabro i bez straha – jer nije znao drugačije.
Beč, 24. maj 1995.
Finale Lige prvaka protiv AC Milana u Beču nije nudilo bajkovit scenario. S druge strane stajao je tim prepun iskustva, imena i samopouzdanja – dvostruki uzastopni prvak Evrope. Milan je znao kako se pobjeđuje u finalima. Ajax je tek učio.
Utakmica je bila taktička, tvrda, bez mnogo prostora. I onda, u 85. minuti, Van Gaal povlači potez koji je u tom trenutku djelovao kao očaj, a danas izgleda kao genijalnost: u igru ulazi osamnaestogodišnji Patrick Kluivert.
Gol dječaka koji je promijenio historiju
Pet minuta kasnije, Kluivert prima loptu u šesnaestercu. Bez panike. Bez drame. Jedan dodir, smiren udarac, gol. Ajax vodi 1:0.
Taj gol nije bio samo pogodak za titulu. Bio je simbol. Dječak je srušio carstvo. Akademija je pobijedila tržište. Ideja je pobijedila rutinu.
Kluivert je tada imao 18 godina i nekoliko mjeseci. Postao je najmlađi strijelac pobjedničkog gola u finalu Lige prvaka. I lice jedne generacije koja nije znala da “nije realno”.
Kruna jedne škole
Ajax 1995. nije bio prolazni šampion. Bio je dokaz da se vrhunski fudbal može graditi dugoročno, strpljivo i bez kompromisa. Taj tim je kasnije raznesen – tržište je uzelo svoje. Igrači su otišli u Italiju, Španiju, Englesku. Ali ideja je ostala.
Danas, kad se govori o “DNA kluba”, o akademijama, o razvoju mladih – svi se, svjesno ili ne, vraćaju na Ajax iz 1995.
To nije bila samo pobjeda u Ligi prvaka.
To je bila kruna jedne filozofije.
