Američki zračni napadi na desetine ciljeva tzv. Islamske države u centralnoj Siriji, predstavljeni kao odgovor na ubistvo američkih vojnika, imaju smisla samo ako se posmatraju izvan zvaničnog objašnjenja. U suprotnom, ostaje niz nelogičnosti koje se uporno prešućuju.
Jer pitanje nije zašto su udari izvedeni.
Pitanje je zašto sada — i kome koriste.
“Odmazda” kao pokriće, ne kao strategija
Zvanična verzija je jednostavna: napad ISIL-a, ubijeni američki vojnici, snažan odgovor. Donald Trump govori o “veoma ozbiljnoj odmazdi”, američki zvaničnici o “opsežnoj operaciji”, a sirijska vlada — paradoksalno — navodno podržava udare.
Već tu narativ počinje pucati.
Ako je riječ o borbi protiv Islamske države, zašto se udara širom centralne Sirije, teritorije koje su godinama relativno stabilne i pod različitim oblicima kontrole? Zašto se aktivira zračni prostor u momentu kada je ISIL u vojnom smislu marginalna sila, ali Sirija u geopolitičkom smislu ponovo otvoreno pitanje?
Sirija kao nedovršen posao
Sirija nikada nije završila rat. Ona je samo ušla u fazu zamrznutog konflikta. Teritorija je de facto podijeljena na zone utjecaja:
– zapad pod kontrolom Damaska uz rusku zaštitu
– sjever pod snažnim turskim uplivom
– istok pod američkim patronatom kroz lokalne saveznike
– jug pod stalnim izraelskim pritiskom
U takvom okruženju, svaki “antiteroristički” udar ima dvostruku funkciju: vojnu i kartografsku. On mijenja ravnotežu, slabi jedne aktere i otvara prostor drugima.
Ko dobija prostor
Zračni udari na centralnu Siriju ne brišu Islamsku državu. Oni brišu praznine — teritorije koje još nisu čvrsto vezane ni za jednu sferu utjecaja.
To je ključno.
Takve praznine su idealne za:
- širenje izraelske sigurnosne dubine prema sjeveru
- tursko pozicioniranje u sjevernim i sjeverozapadnim zonama
- američko zadržavanje strateškog pritiska bez formalne okupacije
ISIL je u tom smislu koristan izgovor, ne stvarni cilj.
Sirijska vlada “podržava” udare – zašto?
Tvrdnja da Damask podržava američke udare zvuči apsurdno samo na prvi pogled. U realnosti, sirijska vlast je svjesna da nema kapacitet da kontroliše cijelu zemlju, ali itekako ima interes da se određeni dijelovi očiste od neformalnih, nekontrolisanih aktera.
Bolje američki udar nego teritorija koju sutra neko drugi koristi kao razlog za trajno prisustvo.
U toj logici, Sirija ne brani suverenitet — ona ga pregovara po komadima.
Priprema terena, ne rješenje problema
Ništa u ovoj operaciji ne ukazuje na dugoročnu stabilizaciju. Naprotiv. Ovo je klasičan primjer pripreme terena:
- ukloniti formalni izgovor (ISIL)
- promijeniti vojnu realnost na terenu
- ostaviti prostor za “saveznike” da se rasporede
Nakon toga, granice se ne crtaju mapama, nego prisustvom.
Zaključak Antiportala
Sirija se ne bombarduje zbog Islamske države.
Islamska država se koristi jer je politički zgodna meta.
Prava pozadina udara nije osveta, nego rekonfiguracija prostora. Ne rješavanje problema, nego upravljanje haosom. Ne kraj rata, nego njegovo novo poglavlje.
Sirija više nije država u klasičnom smislu.
Ona je teren.
A teren se prvo čisti iz zraka — da bi se kasnije mogao podijeliti na zemlji.
