Sarajevo, grad gdje i zrak ima karakter. Tobejarabi

Jarane, probudiš se ujutro, pogledaš kroz prozor i prva misao ti nije:
„Dobro jutro, živote.“
Nego:
„Pa gdje sam ja ovo rođen, tobejarabi?“

Smog stoji k’o zid. Ne vidiš zgradu preko puta, ne vidiš Trebević, ne vidiš ni komšiju koji ti duguje pare (što je možda i jedina dobra stvar u svemu ovome). Udahneš jednom – kašlješ k’o da si popušio dvije pakle Drine bez filtera i to na eks.

Kažu: AQI 302. Hazardous.
Hazardous, ba.
To ti je ono kad zrak nije samo loš, nego ima stav.

Sarajevo – grad u kojem i magla ima ambicije

Ovdje više ne kažeš „smog“, ovdje kažeš „onaj naš“.
K’o rođak koji ti dođe nenajavljen i ne ide tri mjeseca.

Vidiš mačku na ulici, gleda te nekako čudno. Ne znaš je li to mačka ili Demogorgon iz Stranger Thingsa, samo joj još fali da ti kaže:
„Jarane, imaš li upaljač, ne mogu više ovo disat.“

Djeca idu u školu s maskama, penzioneri s maramama, a mi ostali s filozofijom:

„Ma dobro je, šta, živjeli smo i gore.“

Nismo, bolan.
Ali hajde, tješimo se.

Nauka kaže jedno, Sarajevo drugo

Kažu stručnjaci:
– prosjek PM2.5 u 2024. bio 30,8 µg/m³
– WHO preporuka 5 µg/m³

Šest puta više, ali šta je šest puta više među rajom?
To ti je kod nas „srednje loše“, taman da ti pluća rade na rezervi.

I onda čuješ onu legendarnu:

„Zrak je dinamičan, mijenja se k’o vrijeme.“

Jest, bogami.
Ujutro je opasan, popodne je poguban, navečer je apokalipsa s pogledom na Miljacku.

Ko je kriv? Svi. Ko će riješit? Niko.

Ložimo šta stignemo.
Drva, ugalj, stare cipele, uspomene iz Jugoslavije, sve gori.

A vlast?
Vlast je tu da nam objasni da nije baš toliko strašno, da se „radi na rješenjima“, i da „nema čarobnog štapića“.

Bolan, ne treba štapić, treba zrak.

Ali nema veze. Sarajevo je grad koji preživi sve:

  • opsadu
  • rat
  • tranziciju
  • i sad — samog sebe

Zaključak iz sarajevskih pluća

Ako se pitaš šta si bogu zgriješio — nisi ništa.
Samo si rođen u gradu gdje je i zrak postao dio identiteta.

Kažu:

„Sarajevo među 10 najzagađenijih gradova na svijetu.“

Mi kažemo:

„Dobro, bar smo opet u nečemu TOP 10.“

Jarane…
Smijemo se jer da ne smijemo — ne bismo disali.

Tobejarabi.