Postoje ljudi koji ne hodaju po zemlji, već po notama. Massimo Savić je bio jedan od njih. Na današnji dan, 2022. godine, utihnuo je glas koji je bio vješta mješavina morske soli, skupog parfema i najfinije melankolije. Napustio nas je samo dan nakon Joea Cockera, kao da su se ti veliki glasovi dogovorili da decembar učine najtišim mjesecom u godini.
Otišao je u 60. godini, samo mjesec nakon što je u zagrebačkoj Areni “otplesao” svoj posljednji ples – koncert koji je bio trijumf volje nad bolešću. Pjevao je dok mu je tijelo otkazivalo, dokazujući da umjetnik ne pripada sebi, nego onima koji ga slušaju.
Umjetnik koji je vidio “sjaj u tami”
Njegova priča nije počela s pop-baladama, već s kultnim bendom Dorian Gray. Osamdesetih godina, dok su svi trčali za brzim ritmovima, on je donio “Sjaj u tami”. Bio je art-roker sa stavom, dječak iz Raše koji je u Zagrebu i Milanu brusio osjećaj za lijepo.
Massimo nije samo pjevao, on je svojim specifičnim pokretima rukama crtao muziku u zraku. Svaki trzaj prsta bio je jedna proživljena emocija. Bio je perfekcionista koji je vjerovao da pjesma mora imati “ono nešto” što te natjera da zastaneš usred koraka.
Mali krug velikih ljudi: Njegova zaostavština
Ako danas pustite Massima, neka to ne bude samo muzika u pozadini. Neka to bude susret s nekim ko vas poznaje bolje nego vi sami. Njegov opus je bio arhiva naših najdubljih osjećaja:
“Mali krug velikih ljudi” – Pjesma koja je postala himna pravih vrijednosti. Snimio je pred kraj, podsjećajući nas na to da su u ovom haosu od svijeta važni samo oni koji nam čuvaju leđa.
“Iz jednog pogleda” – Dokaz da se cijeli život može sažeti u jedan sekund prepoznavanja. Moderni klasik koji ne stari.
“Sjaj u tami” – Mistični art-rock dragulj koji nas podsjeća na to da svjetlo uvijek postoji, čak i kad ga ne vidimo.
“Zamisli” – Njegova posthumno objavljena saradnja sa Arsenom Dedićem. Pjesma koja zvuči kao pozdrav s one strane, miran i dostojanstven.
Posljednji džentlmen
Zato što je Massimo bio posljednji džentlmen naše scene. Bio je čovjek koji je znao nositi i tugu i odijelo s jednakom lakoćom. U svijetu koji postaje sve glasniji i grublji, on je nudio šapat i nježnost. Bio je “stranac u noći” koji je uspio da nam postane najbliži rod.
Na kraju, sjetimo se njegovih riječi: “Uživajte u svakom trenutku koji vam ovaj život pruža. On je kratak, ali može biti veličanstven”.
Njegov zrak možda više nema karakter koji udišemo, ali njegova muzika ima dušu koja nas još grije.
