Riječ je o pumama koje su se ponovo nastanile u jednom argentinskom nacionalnom parku u kojem se nalazila kolonija pingvina – i mačke su odmah počele jesti ptice. Sada se ispostavilo da ove inače samotnjačke mačke, koje se hrane pingvinima, tolerišu jedne druge češće nego što se očekivalo, navodi se u novom istraživanju objavljenom u srijedu (17. decembra) u časopisu Proceedings of the Royal Society B.
Ovi nalazi sugerišu da ovakvi povratci vrsta u staništa mogu imati iznenađujuće lančane posljedice.
“Obnavljanje divljeg svijeta u današnjim izmijenjenim pejzažima ne vraća ekosisteme jednostavno u prošlost”, rekao je koautor studije Mitchell Serota, ekolog na Duke Farms u New Jerseyju. “To može stvoriti potpuno nove interakcije koje preoblikuju ponašanje životinja i populacije na neočekivane načine.”
Uzgajivači ovaca u Patagoniji protjerali su pume iz tog regiona u 20. vijeku. Nakon što je 2004. godine osnovan Nacionalni park Monte Leon, pume su se počele vraćati. Međutim, u odsustvu puma, druge vrste su se prilagodile smanjenom pritisku predatora. Na primjer, grupa magelanskih pingvina (Spheniscus magellanicus), obično ograničena na priobalna ostrva, osnovala je kopnenu koloniju za razmnožavanje koja se sastoji od oko 40.000 parova.
Ubrzo nakon osnivanja parka, istraživači su počeli primjećivati ostatke pingvina u izmetu puma. Pume su iskoristile promijenjeni ekosistem, piše LiveScience.
“Mislili smo da to radi samo nekoliko jedinki”, rekao je Serota, koji je istraživanje proveo dok je bio doktorand na Univerzitetu Kalifornija, Berkeley. “Ali kada smo stigli tamo… primijetili smo ogroman broj tragova puma u blizini kolonije pingvina.”
U novoj studiji, istraživači su koristili kamere kako bi procijenili koliko puma živi u blizini kolonije pingvina, na pojasu plaže dugom 2 kilometra unutar nacionalnog parka. Također su pratili 14 pojedinačnih puma pomoću GPS ogrlica i istraživali mjesta gdje su pingvini ubijani tokom nekoliko terenskih sezona između 2019. i 2023. godine. Devet praćenih puma lovilo je pingvine, dok pet nije.
Studija je otkrila da su pume koje su jele pingvine imale veće varijacije u svom kretanju od sezone do sezone. Mačke koje su se hranile pingvinima zadržavale su se blizu kolonije kada su ptice bile u nacionalnom parku tokom sezone parenja. Ali, kretale su se otprilike dvostruko dalje kada bi ptice tokom ljeta migrirale prema otvorenom moru.
Pume koje su jele pingvine također su međusobno komunicirale češće nego pume koje su se oslanjale na drugi plijen. Istraživači su zabilježili 254 susreta između bilo koje dvije pume koje su jele pingvine, a samo četiri susreta između puma od kojih nijedna nije jela pingvine. Većina susreta dogodila se u krugu od 1 kilometra od kolonije pingvina.
Budući da je više puma koristilo koloniju kao izvor hrane, ova razlika sugeriše da pume koje jedu pingvine bolje podnose druge pume od onih koje se oslanjaju na drugi plijen, vjerovatno zato što se ne moraju toliko takmičiti za hranu koje ima u izobilju. Zapravo, istraživači su otkrili da je gustoća puma unutar parka bila više nego dvostruko veća od najveće prethodno zabilježene koncentracije u Argentini. Obično su odrasle pume samotnjaci i uspostavljaju velike teritorije kako bi osigurale dovoljno plijena za sebe i svoje mladunce.
Razumijevanje ponašanja velikih mesojeda kada se vrate u ekosisteme na koje su uticali ljudi “ključno je za planiranje očuvanja jer omogućava upraviteljima da… osmisle strategije upravljanja utemeljene na tome kako ekosistemi zapravo funkcionišu danas, a ne kako pretpostavljamo da bi trebali funkcionisati na osnovu prošlosti”, napisao je Juan Ignacio Zanon Martinez, populacijski ekolog pri argentinskom Nacionalnom vijeću za naučna i tehnička istraživanja (CONICET), koji nije učestvovao u studiji, u e-mailu za Live Science.
Poznavanje načina na koji ponašanje puma utiče i na mačke i na pingvine moglo bi pomoći budućim naporima za očuvanje parka.
Na primjer, lov puma možda nema veliki uticaj na velike kolonije za razmnožavanje, ali bi mogao uticati na rast novih, manjih kolonija. To je “složena situacija za ljude koji upravljaju tim područjem, jer imate dvije autohtone [vrste] koje stupaju u interakciju” na način koji je drugačiji nego prije nego što su ljudske aktivnosti promijenile ekosistem, rekao je Javier Ciancio, biolog pri CONICET-u koji nije bio uključen u novu studiju.
Serota kaže da će u budućem radu tim istražiti kako odnos između puma i pingvina utiče na drugi plijen puma, poput gvanaka (Lama guanicoe), rođaka lame.
