U julu 1518. godine, u gradu Strasbourgu (tada dio Svetog rimskog carstva), jedna žena je izašla na ulicu i počela plesati. Bez muzike. Bez publike. Bez razloga. Plesala je satima. Zatim danima. A onda joj se pridružilo još ljudi.
Do kraja ljeta, stotine ljudi su plesale bez prestanka. Neki su padali od iscrpljenosti. Neki su doživjeli moždane udare. Neki su – doslovno – umrli od plesa.
Historija ovo pamti kao Plesnu kugu iz 1518. godine (Dancing Plague of 1518). I niko, ni tada ni danas, nema potpuno sigurno objašnjenje šta se zapravo dogodilo.
Kako je sve počelo
Hronike bilježe da je žena po imenu Frau Troffea počela nekontrolisano plesati na ulici. Nije reagovala na pozive da prestane. Nije jela. Nije spavala. Samo je plesala.
U roku od nekoliko dana, desetine ljudi su pokazivale iste simptome. Lokalni ljekari – bez znanja o neurologiji ili psihologiji – zaključili su da je riječ o „pregrijanoj krvi“. Rješenje?
Još plesa.
Gradske vlasti su, u potpunoj konfuziji, učinile ono što danas zvuči nevjerovatno:
- unajmile su muzičare
- postavile pozornice
- organizovale javni ples
Logika je bila jednostavna: neka se ljudi isplešu dok ne ozdrave.
Rezultat je bio katastrofalan.
Smrt bez mača i kuge
Savremeni izvori navode da je dnevno umiralo i do 15 ljudi. Ne od zarazne bolesti, nego od:
- srčanog udara
- iscrpljenosti
- dehidracije
- kolapsa
Tijela su jednostavno otkazivala.
Tek kada su vlasti shvatile da situacija izmiče kontroli, plesači su odvedeni u udaljena svetilišta, gdje su im čitali molitve i pokušavali „istjerati prokletstvo“.
Epidemija je, jednako misteriozno kao što je počela, nestala nakon nekoliko sedmica.
Šta je to zapravo bilo?
Tokom stoljeća, ponuđeno je više teorija.
1. Trovanje raženim gljivicama (ergotizam)
Raž zaražena gljivicom Claviceps purpurea može izazvati halucinacije i grčeve. Ista gljivica kasnije će biti povezana s LSD-om.
Problem: ergotizam uzrokuje bol i paralizu, ne dugotrajan koordinirani ples.
2. Masovna psihogena bolest (kolektivna histerija)
Danas najčešće prihvaćeno objašnjenje.
Strasbourg je tada bio pogođen:
- glađu
- ratovima
- bolestima
- religijskim strahom
Ljudi su živjeli u konstantnom stresu. Psihološki pritisak je, po ovoj teoriji, „eksplodirao“ kroz tijelo – u obliku nekontrolisanog kretanja.
Drugim riječima: um je pukao, tijelo je preuzelo kontrolu.
3. Religijsko uvjerenje i sugestija
Postojalo je vjerovanje u prokletstvo Svetog Vida, koji navodno kažnjava ljude nekontrolisanim plesom. Jednom kada je ideja zaživjela, sugestija je učinila ostalo.
Zašto je ova priča važna danas
Plesna kuga iz 1518. godine nije samo historijska bizarnost. Ona je podsjetnik na nešto neugodno:
ljudska psiha ima granice.
Kada se društvo predugo nalazi pod pritiskom, reakcije mogu biti:
- iracionalne
- kolektivne
- fizički destruktivne
Ne moraju izgledati „ludo“ na prvi pogled. Samo moraju biti dovoljno normalizirane da se šire.
Historija bez objašnjenja
Niko danas ne može sa stopostotnom sigurnošću reći šta je natjeralo stotine ljudi da plešu dok ne umru. I možda je to najneugodniji dio ove priče.
Jer znači da, u ekstremnim uslovima, civilizacija ne puca spektakularno.
Puca tiho. Na ulici. Bez muzike.
I ponekad – pleše.
