Postoje sportisti koji osvajaju trofeje i postoje oni koji mijenjanju način na koji se igra shvata. Ivano Balić je bio oboje.
U eri u kojoj je rukomet postajao sve brži, grublji i fizički zahtjevniji, Balić se pojavio kao anomalija. Sa dugom kosom, spuštenim štucnama i izrazom lica kao da je upravo ustao iz kreveta, Ivano je na terenu radio stvari koje su prkosile logici. On nije bio samo srednji vanjski; on je bio režiser koji je znao ishod scene prije nego što bi glumci uopšte stali na svoja mjesta.
Od košarkaškog parketa do svjetskog trona
Zanimljivo je da je Ivano, baš kao i Sotomayor o kojem smo pisali, počeo s košarkom u kultnoj splitskoj Jugoplastici. Taj košarkaški gen – osjećaj za asistenciju, “no-look” pas i pregled igre – postao je njegovo najjače oružje na rukometnom terenu. Kada je konačno uzeo rukometnu loptu u ruke, unio je u nju eleganciju koju ovaj sport do tada nije poznavao.
Portugal 2003. i Atena 2004: Zlatna era
Svijet je istinski upoznao Balića na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine. Hrvatska je otišla kao autsajder, a vratila se kao prvak svijeta. Ivano je bio motor te ekipe. Njegova saradnja s Petrom Metličićem i Blaženkom Lackovićem postala je udžbenik modernog napada. Godinu dana kasnije, u Ateni, Ivano je odveo Hrvatsku do olimpijskog zlata, potvrdivši status najboljeg igrača planete.
Umjetnost asistentcije: Pas koji ne postoji
Ono što je Balića činilo posebnim nije bio njegov šut, iako je mogao pogoditi s devet metara kad god je htio. Bila je to njegova sposobnost da proigra pivota (najčešće Igora Vorija) kroz “iglene uši”. Njegovi pasovi iza leđa, skok-dodavanja u zadnjoj sekundi i finta kojom bi “zaledio” cijelu odbranu, činili su da protivnici izgledaju kao amateri. Bio je proglašen najboljim igračem svijeta 2003. i 2006. godine, a navijači su ga 2010. godine proglasili najboljim rukometašem svih vremena u anketi IHF-a.
Boem u svijetu mašina
U “Hronici budnih” cijenimo Balića jer je ostao dosljedan sebi. Nikada nije bio robot. Pušio je, nije volio teretanu i uvijek je govorio ono što misli. Igrao je s povredama koje bi druge poslale u penziju, vukući se po terenu dok ne dođe trenutak genijalnosti. On je dokaz da u svijetu vrhunske tehnologije i biološkog inženjeringa, kreativna iskra i inteligencija i dalje drže tron.
Dok Magnus Wislander ostaje simbol moći i dugovječnosti, Balić ostaje simbol čarolije. On je bio razlog zašto su djeca uzimala loptu u ruke – ne da bi bila snažna, nego da bi bila pametna.
| Kategorija | Podatak / Postignuće | Značaj |
| MVP titule | 5 uzastopnih na velikim takmičenjima | Rekord koji vjerovatno nikada neće biti oboren. |
| Najbolji igrač svijeta | 2003. i 2006. (IHF) | Zvanična potvrda globalne dominacije. |
| Najveći uspjesi | Zlato SP 2003, Zlato OI 2004 | Predvodnik najtrofejnije generacije. |
| Stil igre | Improvisacija i košarkaški pregled | Transformacija uloge srednjeg vanjskog. |
| Status | Najbolji svih vremena (anketa navijača 2010) |
