Dešavanja u Banjoj Luci 9. januara nisu bila incident, eksces niti provokacija za unutrašnju upotrebu. Bila su test. Test granica, test reakcija i test pamćenja.
Paramilitarni marš, simbolika, poruke koje su pratile taj dan — sve to govori jednu stvar vrlo jasno: politička strategija Milorada Dodika nije se promijenila. Promijenila se samo procjena koliko daleko može ići.
Ako je postojala ikakva ideja da su prethodni ustupci iz Washingtona — uključujući ukidanje sankcija — mogli proizvesti “umjerenijeg” Dodika, 9. januar je tu iluziju brutalno razbio.
Logika “praznih garancija”
Obrazac je već viđen, više puta.
Dodik nudi verbalne garancije, diplomatske osmijehe i privremeno spušten ton u zamjenu za vrlo konkretne ustupke: ukidanje sankcija, normalizaciju kontakata, politički prostor. Čim dobije ono što mu treba, slijedi povratak na staru matricu — ponekad i agresivniju nego prije.
To nije iracionalno ponašanje. Naprotiv. To je hladno racionalna procjena da međunarodna zajednica, a posebno Sjedinjene Američke Države, više nemaju ni volje ni jedinstva da dugoročno insistiraju na vlastitim uslovima.
Drugim riječima: cijena kršenja dogovora je niska.
Paramilitarna simbolika nije folklor
Paramilitarni defile nije folklor, niti “slavlje identiteta”. On ima vrlo jasnu funkciju:
- unutra: disciplinovanje i mobilizacija političke baze
- prema Sarajevu: poruka da je država BiH i dalje osporavana
- prema međunarodnim akterima: test odlučnosti i granica tolerancije
U društvima s ratnim iskustvom, takvi prizori nikada nisu neutralni. Oni prizivaju sjećanja, traume i strahove — i to je upravo poenta. Nije slučajno da se sve dešava baš 9. januara.
Američki faktor: Problem nije samo Dodik
Mnogo je lakše fokusirati se isključivo na Dodika. Ali stvarni problem je američka kontradikcija.
S jedne strane, Washington i dalje formalno podržava suverenitet Bosne i Hercegovine i Dejtonski sporazum. S druge strane, pokazuje spremnost da pravi ad hoc dogovore s akterima koji taj isti poredak sistematski potkopavaju.
Ukidanje sankcija bez čvrstih, mjerljivih i provedivih mehanizama kontrole nije pragmatizam — to je kockanje s političkom realnošću Balkana.
- januar je pokazao da je ta opklada izgubljena.
Blagojevićev nastup kao simptom, ne izuzetak
Posebno zabrinjava uloga američkih političkih figura koje se, iz ličnih interesa ili marginalne političke relevantnosti, stavljaju u službu ovakvih projekata.
Upoređivanje 9. januara s američkim Danom nezavisnosti nije samo historijski pogrešno — to je moralno perverzno. To je svjesno brisanje konteksta genocida, nasilja i etničkog čišćenja u korist jeftine političke simbolike.
Ali važno je razumjeti: to nije greška jednog lobiste. To je posljedica sistema u kojem je sve na prodaju, uključujući i istorijsko pamćenje.
Šira slika: Svijet bez dosljednosti
Ono što se desilo u Banjoj Luci uklapa se u mnogo širi globalni obrazac: povratak politike sile, interesa i selektivnog prava.
U takvom svijetu:
- međunarodno pravo vrijedi dok je korisno
- sankcije su sredstvo pritiska, ali i pregovarački čip
- lokalni akteri uče da se isplati biti uporan i bezobziran
Dodik to razumije bolje nego mnogi u Bruxellesu i Washingtonu.
Zaključak koji se ne želi izgovoriti
- januar nije bio provokacija upućena Sarajevu. Bio je poruka upućena međunarodnoj zajednici:
“Možemo nastaviti po starom. I ništa se suštinski neće promijeniti.”
Ako na tu poruku ne dođe jasan odgovor, ona će postati nova norma.
A tada više neće biti pitanje ko je prekršio kakav dogovor — nego zašto je iko vjerovao da će prazne garancije ikada biti dovoljne.
