Pitanje zvuči banalno, skoro tabloidno: ko na Balkanu širi najviše propagande i dezinformacija?
Ali odgovor postaje ozbiljan onog trenutka kada se različiti AI modeli, razvijani u različitim državama, s različitim treninzima, interesima i filtrima, slože oko iste stvari.
Rezultat je neugodan — i baš zato zanimljiv.
- ChatGPT: Srbija
- Gemini: Srbija
- Grok: Srbija
- Perplexity: Srbija
- DeepSeek: Srbija
- Claude: Srbija
Nema “ali”. Nema nijansi. Nema podjele glasova.
Ovo nije presuda — nego dijagnoza obrasca
Važno je odmah razjasniti:
ovo nije moralna osuda naroda, niti etiketa zalijepljena svima u Srbiji.
Radi se o državnom, medijskom i institucionalnom obrascu koji traje decenijama.
Propaganda ovdje nije nuspojava politike — ona je njena infrastruktura.
Zašto baš Srbija?
AI modeli ne “glasaju” po emocijama. Oni rade ono što ljudi često izbjegavaju:
sabiraju učestalost, dosljednost, doseg i ponavljanje narativa kroz vrijeme.
Kod Srbije se stalno ponavljaju isti elementi:
- državna i para-državna kontrola medija
- konstantna proizvodnja konfliktnog narativa (ugroženost, zavjere, “istorijska nepravda”)
- izvoz dezinformacija u region (BiH, Kosovo, Crna Gora)
- hibridni rat informacijama, često sinkroniziran s vanjskim akterima
- zamjena činjenica “narodnim osjećajem istine”
Drugim riječima: nije bitno da li je nešto tačno — bitno je da zvuči uvjerljivo i da se ponavlja.
Razlika između propagande i laži
Laž je kratkog daha.
Propaganda je dugoročna investicija.
Ona ne pokušava da vas ubijedi u jednu tvrdnju —
nego da vas umori do tačke gdje više ne vjerujete ni u šta.
U tom smislu, propaganda je sofisticiranija od obične dezinformacije.
I upravo to AI modeli prepoznaju.
Neugodna istina za region
Još neugodnija činjenica:
ostale balkanske zemlje ponekad učestvuju, ali rijetko vode igru.
One reagiraju. Srbija — inicira.
Zato se rezultati poklapaju.
Ne zato što su modeli “antiserbski”, nego zato što su slijepi za mitove, a osjetljivi na obrasce.
Kad algoritmi vide jasnije od ljudi
Ironija je potpuna:
ljudi se godinama svađaju oko “istine”,
a mašine, bez emocija i identiteta, hladno konstatuju — ovdje postoji sistemski problem.
Možda je to i najveći šamar:
ne dolazi od neprijatelja, nego od ogledala.
Zaključno (bez dramatike)
Ovo nije kraj priče, niti poziv na linč.
Ovo je poziv na razdvajanje države od naroda, propagande od identiteta, i buke od činjenica.
Jer ako šest različitih AI sistema vidi isto —
problem više nije u algoritmima.
Problem je u onome što se godinama proizvodi, distribuira i normalizira.
