Danas je bilo jasno da se više nema šta dodati.
Ne zato što je sve rečeno, nego zato što je rečeno dovoljno. Nema potrebe za pojašnjenjima, dodatnim primjerima, fusnotama. Linija je povučena, misao zatvorena, krug kompletan.
Kako bi rekli — fat lady has sung.
Primijetio sam da ljudi često ne znaju prepoznati taj trenutak. Nastavljaju objašnjavati i kad je poruka već stigla. Dodaju još jednu rečenicu, pa još jednu, iz straha da će tišina poništiti smisao.
A ponekad tišina upravo potvrdi da je sve sjelo na svoje mjesto.
Danas nije bilo potrebe za ironijom. Niti za sarkazmom. Čak ni za opaskom sa strane. Bilo je dovoljno pustiti da stvar stoji sama, bez oslonca.
To je rijedak luksuz.
Ako nešto zapisujem kao posljednju bilješku dana, onda je to ovo:
Ne završava se sve bukom.
Neke stvari završe onda kad ih više ne treba braniti.
Za danas — gotovo.
Svjetla se mogu ugasiti.
Zastor je pao.
