Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izazvao je međunarodne reakcije nakon što je javno sugerirao da zapadne obavještajne agencije stoje iza nemira u Iranu, povlačeći paralelu s državnim udarom iz 1953. godine kojim je srušena demokratski izabrana vlast u toj zemlji.
U izjavi koja se brzo proširila društvenim mrežama, Vučić je optužio CIA-u i izraelski Mossad da pokušavaju “ponoviti scenario iz 1953.” manipulacijom protesta unutar Irana. Pozvao je javnost da se podsjeti historijskih zapisa o tom događaju, uključujući Operaciju Ajax i knjigu All the Shah’s Men, koje detaljno opisuju kako su zapadne obavještajne službe pomogle u rušenju premijera Mohammada Mossadegha i ponovnom dovođenju šaha na vlast.
“Ista formula se ponovo koristi”, navodno je rekao Vučić, implicirajući poznati obrazac promjene režima uz strano uplitanje.
Historijski kontekst: Državni udar 1953.
Vučićeva referenca na 1953. godinu nije slučajna. Te godine su CIA i britanski MI6 izveli Operaciju Ajax s ciljem rušenja Mossadegha, nakon što je on nacionalizirao iransku naftnu industriju.
Državni udar vratio je na vlast šaha Mohammada Rezu Pahlavija, čija je vladavina okončana Islamskom revolucijom 1979. godine.
Ovaj događaj se decenijama navodi kao jedan od najjasnijih primjera zapadnog uplitanja na Bliskom istoku i predstavlja duboku kolektivnu traumu u iranskoj političkoj svijesti.
Šira priča o stranom uplitanju
Vučićeve izjave uklapaju se u narative koje često promovišu Rusija, Iran i dijelovi Globalnog juga, prema kojima Zapad redovno koristi proteste i društvene nemire kako bi orkestrirao promjene režima.
Zapadne vlade te optužbe odbacuju. SAD i Izrael su više puta negirali da stoje iza protesta u Iranu, tvrdeći da se radi o autentičnom nezadovoljstvu građana zbog ekonomskih problema, političke represije i društvenih ograničenja.
Srbija i politika balansiranja
Komentari predsjednika Srbije odražavaju i specifičnu vanjskopolitičku poziciju Beograda. Iako je Srbija formalno na putu ka Evropskoj uniji, Vučić godinama odbija potpuno usklađivanje sa zapadnim geopolitičkim stavovima, održavajući odnose s:
• Rusijom
• Kinom
• Bliskoistočnim državama
• Nesvrstanim zemljama
Ovakva višesmjerna diplomatija omogućava Srbiji da se predstavlja kao suvereni akter izvan strogo zapadnih okvira – što ima odjeka kod dijela domaće javnosti.
Reakcije i implikacije
Za sada nije bilo zvaničnih reakcija iz Washingtona ili Tel Aviva na Vučićeve tvrdnje. Analitičari smatraju da ovakve izjave, bez obzira na to jesu li utemeljene ili retoričke, mogu dodatno zaoštriti diplomatske odnose i učvrstiti sliku Srbije kao države koja ne prihvata zapadne narative bez rezerve.
Kritičari tvrde da izjave nemaju dokaze i da podstiču teorije zavjere. Pristalice, međutim, odgovaraju da historija pokazuje kako strano obavještajno uplitanje nije izmišljotina, te da propitivanje zapadnih poteza nije ekstremizam nego legitimno političko pitanje.
Opasan presedan?
Bez obzira na to hoće li se Vučićeve tvrdnje ikada dokazati, one se uklapaju u globalni rast nepovjerenja prema obavještajnim službama i intervencionističkoj politici velikih sila.
Ključno pitanje ostaje:
Ako su jednom intervenirali – zašto bi svijet vjerovao da to više nikada ne bi uradili?
Antiportal komentar
Ovdje postoji opasna zamka: Vučić može biti licemjer, ali historija ne laže.
Problem s ovakvim izjavama nije u samoj tezi – jer Operacija Ajax je dokumentovana činjenica, ne teorija. Problem je u onome ko je izgovara i s kojim motivom.
Vučić:
- dolazi iz političke tradicije koja je sama koristila manipulaciju, propagandu i nasilje
- selektivno brani principe suvereniteta, zavisno od toga ko je “naš”, a ko “njihov”
- koristi globalno nepovjerenje prema Zapadu kao retorički alat, ne kao moralni stav
Ali istovremeno, Zapad ne može glumiti iznenađenje.
Ne možete:
- decenijama rušiti vlade
- priznati to u deklasificiranim dokumentima
- pa se zgražavati kad vam neko danas ne vjeruje na riječ
Vučićeva izjava nije dokaz da je sve teorija zavjere.
Ona je dokaz da svijet pamti, čak i kad bi Zapad volio da zaboravi.
I to je ono što je zaista opasno — ne riječi jednog balkanskog lidera, nego činjenica da povjerenje više ne postoji.
