Sarajevo nije grad jednog identiteta.
I tu počinje i njegova snaga i njegov umor.
To je grad koji svi žele objasniti, a rijetko ko ga sluša. Grad koji se stalno tumači kroz simbole: mostove, rat, Olimpijadu, ćevape, religije, suživot. Sve je to tačno — i sve je to nedovoljno.
Sarajevo je grad previše značenja, a premalo prostora za običan život.
Grad koji je preživio mit — ali ga nikad nije sasvim odbacio
Za razliku od Tuzle, Sarajevo je imalo mit. I još ga ima.
Imalo je i “sveti trenutak”, i “istorijsku ulogu”, i “globalni pogled”. U Sarajevu se svijet “sudario”, kažu. I ta rečenica se ponavlja već više od jednog stoljeća.
Ali problem s mitovima je jednostavan:
kad predugo živiš u njima, počnu te gušiti.
Sarajevo je postalo grad koji se često poziva na prošlu veličinu, umjesto da se pita šta je danas. Grad koji je navikao da ga drugi gledaju — a zaboravio kako je to biti iznutra.
Grad izloženosti
Sarajevo nikad nije bilo zatvoreno.
To je i blagoslov i kazna.
Uvijek je bilo izloženo: pogledima, interesima, projekcijama. Svako ima mišljenje o Sarajevu. Svako “zna” šta je Sarajevo. Često više nego oni koji u njemu žive.
I zato Sarajevo danas djeluje umorno.
Ne zbog ljudi — nego zbog stalne potrebe da nešto predstavlja: multikulturalnost, žrtvu, otpor, Evropu, Balkan, Istok i Zapad istovremeno. Nijedan grad ne može vječno nositi toliko uloga bez posljedica.
Sarajevo danas: između sjećanja i improvizacije
Današnje Sarajevo nije monumentalno. Ono je fragmentirano.
Ima dijelove koji žive, i dijelove koji samo traju. Ima kafiće pune priče i institucije prazne smisla. Ima mlade koji misle brzo i sistem koji se kreće sporo.
Nije to grad propasti.
Ali jeste grad zastoja.
I možda je to najiskreniji opis: Sarajevo je grad koji još nije odlučio da li želi budućnost ili udobnost sjećanja.
Zašto je Sarajevo važno
Ne zato što je “posebno”.
Nego zato što je iskreno u svojoj kontradikciji.
Sarajevo pokazuje kako izgleda grad koji je preživio sve, ali još traži način da normalno živi. Grad koji zna šta je gubitak, ali još uči šta je razvoj. Grad koji je bio simbol — i sada mora postati funkcionalno mjesto za ljude, a ne samo za narative.
Sarajevo ne treba nove mitove.
Treba mir sa samim sobom.
I to je možda najteži korak.
