Postoje mape koje pokazuju puteve, granice i mora.
A postoje i one druge — koje ti bez ikakvog diplomatskog uvijanja kažu:
“E, vidi gdje si bio dok su drugi već pisali pravila.”
Ova karta, koju je objavio portal Brilliant Maps, upravo je ta vrsta bezobrazno iskrene istine. Prikazuje BDP po glavi stanovnika krajem 19. vijeka, u dolarima, u vrijeme kada su se neki već igrali industrijske revolucije, a mi… pa, mi smo još ozbiljno razmišljali da li je plug bolji od motike.
Ako tražiš utjehu — nema je. Ako tražiš objašnjenje — ima ih previše.
Zapad: dimnjaci, fabrike i “čudna ideja” da se proizvodi
Dok su zapadne sile već ozbiljno ložile ugalj, dizale fabrike i izmišljale radničku klasu (da bi je kasnije maltretirale), Balkan je krajem 19. vijeka bio poljoprivredni spa-centar Evrope. Svježi zrak, priroda, konji, stoka i minimalna potreba za komplikovanim konceptima poput industrije.
Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo tada su već živjeli budućnost. Mi smo, realno, tek provjeravali da li je ta budućnost uopšte bezbjedna.
Balkan: ko je bio “najbolji u lošem razredu”
Da ne bude da se svi zajedno valjamo u blatu — hajmo redom, jer Balkan i u siromaštvu voli rang liste.
Hrvatska – 2.124 $
Pobjednik regije. Zlatna medalja u disciplini “najmanje siromašan”. Kao dio Austro-Ugarske, imala je gradove, luke, Trst i Rijeku u blizini, malo industrije, malo reda. Unutrašnjost je i dalje orala, ali barem je znala zašto.
Srbija – 1.565 $
Mlada kraljevina, mladi problemi. Kapital u tragovima, izvoz stoke kao glavni ekonomski plan, industrija više ideja nego praksa. Bila je ispred BiH — što je tada bilo dovoljno za osjećaj napretka.
Bosna i Hercegovina – 1.539 $
E tu dolazimo do dijela gdje se Bosanac i Hercegovac instinktivno nasmije — jer šta će drugo.
Dno. Evrope. Čestitamo.
Austro-Ugarska je tek počela vaditi rude, graditi pruge i puteve, ali je većina stanovništva i dalje bila nepismena. Dok su drugi čitali ekonomske teorije, ovdje se raspravljalo je li škola uopšte dobra ideja.
Razlika između BiH i Srbije? Taman toliko da možeš reći:
“Ma tu smo negdje.”
I da budeš potpuno u pravu — na pogrešnom mjestu.
Najveća ironija ove karte
Najgora stvar kod ove mape nije što pokazuje koliko smo bili siromašni.
Najgora stvar je što objašnjava zašto se razlika nikada nije do kraja zatvorila.
Industrija se ne gradi preko noći. Institucije ne nastaju čarobno. A startna linija, kad jednom kasniš 50 ili 100 godina, ne oprašta romantiku.
Zapad je u 19. vijeku gradio temelje. Balkan je gradio preživljavanje.
I onda se danas svi čudimo zašto jedni imaju sistem, a drugi imaju snalažljivost.
Za kraj: malo crnog humora, reda radi
Ova karta nije uvreda.
Ona je porodična fotografija iz vremena kada se još nije znalo ko će uspjeti, ali se već naslućivalo ko će kasniti.
I možda je baš zato nijedan Bosanac i Hercegovac ne želi vidjeti.
Ne zato što laže —
nego zato što previše podsjeća.
Ako hoćeš, mogu sljedeći tekst ići u smjeru:
– “Kako Balkan nikada nije dobio industrijsku šansu”
– ili “Zašto istorija nije izgovor, ali jeste objašnjenje”
