Kada centralna banka jedne države javno govori o scenariju koji zvuči kao naučna fantastika, problem nije u scenariju. Problem je u poruci.
A poruka u ovom slučaju nije nimalo bezazlena.
Objava povezana s Bank of England ne govori o vanzemaljcima kao biološkom pitanju, nego o finansijskom kolapsu izazvanom šokom koji se ne može racionalizirati. To je ključna razlika koju većina naslova namjerno ili nesvjesno promašuje.
Jer institucije ovog nivoa ne razmišljaju slikama – nego efektima.
Zašto se ekstremni scenariji više ne testiraju u tišini
Decenijama su centralne banke imale interne „ladice straha“:
pandemije, nuklearni incidenti, kibernetički napadi, potpuni nestanak povjerenja u valute. Sve se to simuliralo daleko od očiju javnosti.
Ono što se promijenilo nije vrsta rizika — nego psihologija mase.
Danas najveći rizik više nije fizički događaj, nego kolektivna reakcija na njega.
Tržišta ne ruše bombe. Ruši ih panika, percepcija, viralna nesigurnost.
Zato se ekstremni scenariji sada iznose javno.
Ne da bi se u njih vjerovalo, nego da bi se testirala otpornost svijesti.
„Nezamislivo“ kao alat
Vanzemaljski život u ovom kontekstu nije tema — on je čista metafora.
Simbol događaja koji dolazi izvan poznatog okvira objašnjenja.
Takav događaj ima tri zajedničke osobine:
- nema političkog krivca
- nema ekonomskog uzroka koji se može objasniti grafikonima
- nema brzog narativa koji smiruje javnost
Drugim riječima: nema kontrole kroz objašnjenje.
Institucije time ispituju jedno pitanje:
šta se dešava s finansijskim sistemom kad ljudi više ne vjeruju ni u modele, ni u autoritete, ni u „normalnost“?
Centralne banke i nova vrsta straha
U ovom trenutku više se ne planira samo likvidnost, kamatne stope i inflacija.
Planira se kontinuitet stvarnosti.
Ako dođe do događaja koji:
- dovodi u pitanje znanje
- briše granicu između mogućeg i nemogućeg
- proizvodi osjećaj da „više ništa nije sigurno“
onda novac prestaje biti ekonomsko pitanje i postaje psihološki konstrukt.
A psihologija je danas daleko nestabilnija nego prije 50 godina.
Zato centralne banke više ne pitaju šta je vjerovatno, nego šta je destabilizirajuće.
Zašto baš sada
Ovakve poruke se ne pojavljuju u periodima samopouzdanja.
Pojavljuju se kada sistemi osjete da ulaze u zonu gdje stari alati više ne garantuju mir.
U vremenu:
- ubrzane umjetne inteligencije
- globalne dezinformacije
- krize autoriteta
- zamora od stalnih kriza
institucije se spremaju za šok bez presedana — ne po snazi, nego po neobjašnjivosti.
I to je razlog zašto se „nemoguće“ sada izgovara naglas.
Zaključak koji se rijetko kaže otvoreno
Ovdje se ne radi o pripremi za događaj.
Radi se o pripremi za reakciju.
Institucije ne strahuju od nepoznatog entiteta.
One strahuju od trenutka kada masa shvati da svijet više ne razumije.
A historija pokazuje:
kada razum nestane — tržišta padaju prije svega.
