Jedna od najkontraintuitivnijih činjenica moderne nauke glasi: prazan prostor ne postoji.
Ono što nazivamo vakuumom zapravo je najaktivnije mjesto u svemiru.
I ne, ovo nije metafora.
Vakuum koji vrije
U kvantnoj fizici, čak i kada ukloniš svu materiju, sve čestice i svu energiju — prostor i dalje radi. U tzv. kvantnom vakuumu neprestano nastaju i nestaju parovi čestica i antičestica. Toliko brzo da ih ne možemo direktno „vidjeti“, ali možemo mjeriti njihove posljedice.
Najpoznatiji dokaz je Casimirov efekat:
dva savršeno glatka metalna lista, postavljena izuzetno blizu jedan drugom, počinju se privlačiti bez ikakve sile između njih. Razlog? Vakuum između njih ima manje dozvoljenih kvantnih fluktuacija nego vakuum izvan njih.
Drugim riječima:
ništa gura nešto.
Greška od 120 redova veličine
Ovdje stvari postaju stvarno zanimljive.
Kada fizičari pokušaju izračunati koliko energije ima kvantni vakuum, dobiju broj koji je 120 redova veličine veći od onoga što astronomi mjere kao tamnu energiju svemira.
To nije mala greška.
To je najveći nesklad između teorije i posmatranja u istoriji nauke.
Ako je teorija tačna, svemir bi se trebao:
- raspasti trenutno
- eksplodirati brzinom svjetlosti
- ili se nikada ne formirati
A ipak — evo nas.
To znači jedno od sljedećeg:
- Ne razumijemo vakuum
- Ne razumijemo gravitaciju
- Ili ne razumijemo ništa temeljno, a mislimo da razumijemo
Zašto je ovo važno (a nije samo „kul činjenica“)
Kvantni vakuum nije egzotika. On:
- utiče na širenje svemira
- možda je povezan s tamnom energijom
- određuje stabilnost same stvarnosti
Ako se pokaže da vakuum ima drugačiju strukturu nego što mislimo, to bi značilo da:
- zakoni fizike nisu univerzalni
- „ništa“ ima faze, kao voda
- svemir možda nije stabilan dugoročno
Drugim riječima:
postojanje možda nije trajno stanje, nego metastabilan dogovor.
Najuznemirujuća misao
Moguće je da svemir postoji jer je „zapeo“ u lokalnom minimumu energije.
A negdje drugdje postoji niže stanje.
Ako ikada dođe do kvantnog prelaza u to stanje, zakoni fizike bi se promijenili brzinom svjetlosti. Bez upozorenja. Bez eksplozije. Bez apokalipse u klasičnom smislu.
Jednostavno — ne bi nas bilo.
I ništa u fizici ne zabranjuje taj scenario.
Samo kaže da je malo vjerovatan.
Što, iskreno, nije neka utjeha.
