Fizičari vole preciznost. Jednačina ili vrijedi — ili ne vrijedi.
Zato je ono što se danas dešava u kosmologiji duboko uznemirujuće.
Kada naučnici mjere koliko brzo se svemir širi, dobiju dva različita odgovora.
I ne, problem više nije u mjerenju.
Dva svemira, dva rezultata
Ako brzinu širenja svemira mjerimo gledajući rani svemir — odmah nakon Velikog praska — dobijemo jednu vrijednost.
Ako istu stvar mjerimo gledajući današnji, lokalni svemir — galaksije u našem kosmičkom susjedstvu — dobijemo drugačiju, veću vrijednost.
To odstupanje zove se Hubbleova tenzija.
I ona ne bi smjela postojati.
Greška? Ne. Provjereno više puta.
Prva reakcija nauke bila je očekivana:
“Negdje griješimo.”
Zato su mjerenja:
- ponovljena
- upoređena
- provjerena nezavisnim metodama
Korišteni su najprecizniji instrumenti koje čovječanstvo ima, uključujući Hubble Space Telescope i James Webb Space Telescope.
Rezultat?
Mjerenja su tačna.
Što znači da je problem — teorijski.
Svemir radi nešto što ne bi smio
Prema važećem kosmološkom modelu, svemir ima jedinstvenu brzinu širenja u svakom trenutku svoje historije.
Ako su podaci tačni, a jesu — onda se svemir ponaša drugačije nego što teorija predviđa.
Drugim riječima:
ili ne razumijemo rani svemir,
ili ne razumijemo današnji svemir,
ili — i to je najopasnija opcija — nešto fundamentalno nedostaje u našoj fizici.
Šta bi moglo nedostajati?
Naučnici sada razmatraju ideje koje do prije nekoliko godina nisu bile ozbiljno razmatrane:
- nova vrsta tamne energije
- nepoznate čestice koje utiču na rani svemir
- promjene u samoj teoriji gravitacije
- dodatne dimenzije ili efekti koje još ne znamo mjeriti
Ovo više nije “sitna korekcija modela”.
Ovo je pukotina u temeljima kosmologije.
Zašto je ovo važno i van laboratorija
Naš cijeli pogled na realnost počiva na pretpostavci da:
- zakoni fizike vrijede svugdje
- važe uvijek
- i da ih možemo matematički opisati
Ako svemir pokazuje da se ne ponaša konzistentno zavisno od toga kako ga posmatramo, to nije samo naučni problem. To je filozofski udarac.
Možda ne razumijemo:
- vrijeme
- prostor
- ili samo granice vlastitih teorija
Svemir nam govori da nismo gotovi
Decenijama smo vjerovali da je kosmologija “skoro završena”.
Par parametara, malo tamne energije — i to je to.
Sada se ispostavlja da je svemir tiho govorio:
“Niste još shvatili suštinu.”
Hubbleova tenzija nije greška.
Ona je poruka.
I poruke svemira, historijski gledano, nikad nisu bile bez posljedica.
