U govoru koji je odzvonio Davosom, Friedrich Merz je pred globalnim elitama izgovorio rečenicu koju evropski lideri obično misle tiho, ali rijetko kažu naglas:
Evropska unija je, funkcionalno gledano, zatajila vlastiti potencijal.
“Njemačka i Evropa su prokockale nevjerovatan potencijal. Postali smo svjetski prvaci u pretjeranoj regulaciji i nultom rastu.”
To nije bio populistički ispad.
Bio je to insajderski rez — kritika iz samog centra sistema.
Kritika iznutra boli više od napada izvana
Kada EU kritikuju Trump, Orban ili “anti-EU” političari, Brisel to lako odbaci kao ideološki napad.
Ali kada to učini njemački kancelar, i to bez ironije ili retoričkog zaklona — problem postaje strukturalan.
Merz ne govori o vrijednostima.
On govori o rezultatu.
A rezultat je neugodan:
- rast zaostaje za SAD-om i Azijom
- inovacije se guše procedurama
- kapital i talent odlaze
- politička energija troši se na pravilnike, ne na viziju
EU kao regulatorni gigant, geopolitički patuljak
Evropa je usavršila jednu stvar: regulaciju.
Standardi, direktive, procedure, usklađivanja — sve to postoji s plemenitom namjerom. Ali Merzov govor pogađa suštinu: sistem je postao sam sebi svrha.
EU:
- reguliše prije nego što razumije
- zabranjuje prije nego što testira
- harmonizira prije nego što inovira
Rezultat?
Sigurnost bez dinamike.
Stabilnost bez rasta.
Njemačka kao simbol problema, ne rješenja
Merzova kritika je i samokritika. Njemačka, motor Evrope, postala je njena kočnica:
- industrija opterećena pravilima
- energetska politika bez jasnog pravca
- strah od rizika kao državni stav
Ako Njemačka stoji — stoji i Evropa.
Zašto se ovo govori baš sada
Vrijeme nije slučajno.
Davos je mjesto gdje se stari poredak osjeti pod pritiskom.
Dok:
- SAD pregovaraju snagom
- Kina planira decenijama
- tržišta traže brzinu
Evropa objašnjava proces.
Merzov govor je signal da dio evropske elite shvata da procedura više ne može zamijeniti strategiju.
Opasnost iskrenosti bez reforme
Problem je što EU ima dugu tradiciju:
- dijagnoze bez terapije
- govora bez političke volje
- samokritike bez promjene
Ako Merzove riječi ostanu samo “trenutak iskrenosti”, sistem će ih apsorbirati i nastaviti dalje — sporije, ali isto.
Zaključak: Evropa na raskrsnici
Merz nije rekao da je Evropa gotova.
Rekao je da je zaglavljena.
Između:
- ambicije i straha
- moći i komfora
- globalne igre i unutrašnje birokratije
Pitanje više nije da li je kritika tačna.
Pitanje je da li EU još ima kapacitet da se promijeni iznutra — ili će ostati savršeno regulisan muzej vlastite ideje.
