Dugo smo ga tražili. Nije bio u obnovljenim školama (tamo su samo promaha i donacije roditelja), nije bio u modernim bolnicama (tamo su liste čekanja duže od epskih narodnih pjesama), a nije bio ni na novim autoputevima (jer oni su još u fazi idejnog rješenja koje traje od Kulina bana). Našli smo ga u VIP salonu jednog aerodroma, upravo se spremao za let u jednom smjeru.
Antiportal: Gospodine Javni Novcu, hvala što ste pristali na razgovor. Građani se pitaju – gdje ste se krili cijelu godinu?
Javni Novac: (popravlja svilenu kravatu kupljenu od akciza) Molim vas, nemojte te patetične termine “krio se”. Ja sam bio veoma zaposlen. Jeste li vi svjesni koliko košta održavanje privida da sistem funkcioniše? Ja sam, zapravo, majstor iluzije. Svi me vide na papiru u januaru, a do decembra izvedem magični trik nestajanja za koji bi mi i David Copperfield pozavidio.
Antiportal: Budžetska godina je tek počela, a već slušamo o privremenom finansiranju, rupama u trezoru i hitnim zaduženjima. Građani Vas ne vide ni na mapi, dok se istovremeno hvalite rekordnim prikupljenim porezima. Gdje zapravo isparite čim se usvoji onaj famozni dokument u parlamentu?
Javni Novac: (skida naočale s potpisom) Gledajte, ja sam veoma osjetljiva, gotovo eterična kategorija. Ne podnosim sivilo radničkih naselja ni miris javnih kuhinja – tamo dobijem alergijsku reakciju. Moja prirodna staništa su mnogo prefinjenija. Čim prođem kroz filter parlamentarne rasprave, volim promijeniti agregatno stanje. Najradije se pretvaram u luksuzne crne limuzine s pogonom na sva četiri točka – znate, one s masažnim sjedištima, jer naši funkcioneri ne smiju dobiti išijas dok satima vijećaju o tome kako da vam objasne da novca nema.
A kad me zaboli glava od “prioriteta” i “vitalnih interesa”, pobjegnem na egzotična putovanja ili u off-shore zone. Tamo je sunce toplije, a porez… pa, tamo porez ne postoji, baš kao ni moja grižnja savjesti. Dok vi brojite postotke rasta cijena putera, ja se prelijevam u tendere za softvere koji nikad ne prorade i namještaj od egzotičnog drveta. Nisam nestao, ja sam samo… strateški raspoređen tamo gdje me građani ne mogu uznemiravati svojim nerealnim željama o grijanju i liječenju.
Antiportal: Postoji li ikakva šansa da se u budućnosti konačno prelijete u džepove običnih građana? Recimo, kroz veće plate ili bolje usluge?
Javni Novac: (glasno se smije dok pije šampanjac plaćen iz budžetske rezerve) Vi ste baš šaljivdžija! Da se prelijem građanima? Pa to bi bio ekonomski šok! Zamislite da građanin ima dovoljno novca da ne mora moliti za pomoć? Pa to bi uništilo cijeli koncept naše politike – a to je da se osjećate zahvalno kad vam vratimo 5 posto onoga što smo vam uzeli. Moj plan za budućnost je jasan: planiram se i dalje akumulirati tamo gdje je najpotrebnije – u džepovima onih koji već imaju toliko da više ne znaju ni šta imaju. To se zove strateško investiranje u stabilnost elita.
Antiportal: Znači, opet bježite?
Javni Novac: Ne bježim, samo se disperziram. Idem tamo gdje me cijene. Gdje me niko ne pita za porijeklo i gdje me niko ne troši na gluposti poput socijalne pravde. Građanima ostavljam nadu. Nada je besplatna, ne opterećuje budžet i traje vječno.
Antiportal: Poruka za kraj onima koji su vas zaradili?
Javni Novac: Samo nastavite uplaćivati. Vaša upornost u finansiranju mog luksuza je jedina stvar koja me još fascinira u ovoj zemlji. Vidimo se u sljedećem kvartalu – barem na papiru.
Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim nestancima novca, nepostojećim softverima i luksuznim limuzinama je namjerna, ali zakonski neuhvatljiva. Autor teksta ne snosi odgovornost ako nakon čitanja osjetite nagli pad pritiska ili potrebu da provjerite stanje na svom bankovnom računu.
