Kada američki zvaničnici govore o “povratku” Sjedinjenih Država u Zapadni Balkan, to obično zvuči kao fraza koja se ponavlja svakih nekoliko godina, svaki put kad region zapadne u novu krizu ili zaprijeti da izmakne kontroli. Međutim, intervju s američkim kongresmenom Mikeom Turnerom, objavljen u okviru serije Balkans Debrief Atlantic Councila, sugeriše da Washington ovoga puta pokušava artikulisati nešto konkretnije od pukog simboličnog prisustva.
Turner, dugogodišnji član Kongresa i kopredsjednik Congressional Bosnia Caucusa, ne skriva osnovnu dijagnozu: Dejtonski sporazum je zaustavio rat, ali nije izgradio funkcionalnu državu. Mir koji traje tri decenije nije prerastao u stabilnost, nego u zamrznuti politički konflikt koji se periodično otapa u obliku kriza, blokada i secesionističkih prijetnji. U razgovoru za Atlantic Council, Turner ne govori o Daytonu kao svetinji, nego kao o okviru koji je potrošio svoj politički kapacitet i koji zahtijeva novu fazu međunarodnog angažmana.
Ta faza, barem prema njegovim riječima, podrazumijeva aktivniju ulogu SAD-a u regionu koji je dugo bio prepušten kombinaciji evropske birokratije, lokalnih etnonacionalnih elita i geopolitičkog nadmetanja u kojem Balkan služi kao poligon, a ne kao prioritet. Turner jasno stavlja do znanja da američka politika više ne želi reagovati tek kada se kriza rasplamsa, nego pokušava djelovati preventivno — politički, diplomatski i, ako bude potrebno, sankcijama.
U tom kontekstu neizbježno se pojavljuje ime Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Republike Srpske. Turner otvoreno govori o mogućnosti novih američkih sankcija ukoliko se nastavi politika koja podriva teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Poruka je prilično jasna: secesionistička retorika više se ne tretira kao lokalni folklor, nego kao faktor regionalne nestabilnosti koji ima šire sigurnosne implikacije. Iako se u intervjuu izbjegava dramatičan ton, sama činjenica da se sankcije pominju kao “alat koji ostaje na stolu” govori o promjeni pristupa.
Razgovor se, međutim, ne zadržava isključivo na Bosni i Hercegovini. Turner širi fokus na cijeli Zapadni Balkan, posebno na odnos Srbije i Kosova, naglašavajući da SAD i dalje sebe vide kao ključnog aktera u procesu normalizacije. No, za razliku od ranijih faza američke politike, ovdje se naglasak stavlja na odgovornost lokalnih političkih elita. Washington, barem prema ovom tumačenju, više ne želi biti jedini motor procesa, nego facilitator koji očekuje političku volju s obje strane.
Zanimljivo je i Turnerovo viđenje Albanije, koju opisuje kao pouzdanog saveznika unutar NATO-a, uprkos problemima s korupcijom i vladavinom prava. Ta kontradikcija nije slučajna — ona pokazuje kako geopolitički interesi često imaju prednost nad normativnim idealima. U svijetu u kojem se savezništva mjere sigurnosnim i strateškim interesima, demokratski standardi često dolaze kao naknadna briga.
Jedna od često prešućivanih slabosti američkog prisustva u regionu jeste i odsustvo potvrđenih ambasadora u pojedinim zemljama. Turner taj problem relativizira, tvrdeći da američka diplomatija funkcioniše i bez formalno imenovanih ambasadora, kroz aktivne ambasade i diplomatske timove na terenu. To otvara važno pitanje: da li se “povratak SAD-a” zaista ogleda u jačanju institucionalnog prisustva, ili u fleksibilnijem, ali i manje vidljivom obliku uticaja koji se oslanja na zakone, sankcije i strateške inicijative poput Western Balkans Democracyja and Prosperity Acta.
U krajnjem, intervju koji je objavio Atlantic Council ne nudi dramatična obećanja niti velike geopolitičke narative. On prije svega signalizira pokušaj Washingtona da izađe iz dugog perioda neodlučnosti i pošalje poruku da Zapadni Balkan više nije potpuno izvan fokusa američke politike.
Ipak, ostaje ključno pitanje koje se u regionu postavlja već decenijama: hoće li se ovaj “povratak” zadržati na nivou strategijskih izjava ili će se pretočiti u konkretne političke poteze koji će imati stvarni uticaj na demokratiju, institucije i svakodnevni život ljudi.
Jer Balkan je već navikao na velike riječi spolja i male promjene iznutra.
