Postoje historijski artefakti koji su važni.
I postoje oni rijetki koji su tvrdoglaviji od historije same.
Jedan od njih je Sarajevska Hagada — knjiga koja je preživjela sve ono što bi, po svakoj logici, trebalo da je uništi.
Rođena u progonu
Sarajevska Hagada nastala je u 14. vijeku u Španiji, u vrijeme kada su Jevreji već živjeli pod stalnim pritiskom. To nije bila obična knjiga molitvi, već luksuzno iluminirano djelo, bogato ilustracijama, bojama i zlatnim detaljima.
Ironija historije:
knjiga o izlasku iz ropstva nastala je u vrijeme kada se novo ropstvo već spremalo.
Kada su Jevreji protjerani iz Španije 1492. godine, Hagada kreće na put — preko Mediterana, Italije, Balkana — dok konačno ne završi u Sarajevu, gradu koji je tada bio rijedak prostor relativne tolerancije.
Knjiga koju su skrivali ljudi, ne institucije
Najfascinantniji dio ove priče nije u muzeju.
On je u ljudima.
Tokom Drugog svjetskog rata, kada su nacisti zahtijevali da se Hagada preda, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu riskirao je život da je sakrije. Prema jednoj verziji, iznio ju je iz muzeja i sklonio u seosku kuću na Bjelašnici.
Nije bio Jevrej.
Nije bio dužan.
Ali je razumio vrijednost.
To je historija kakva se rijetko piše u udžbenicima.
Preživjela i rat 90-ih
Ni to nije bio kraj.
Tokom opsade Sarajeva 1990-ih, dok je grad granatiran, struja nestajala, a zgrade gorjele, Hagada je ponovo sklonjena — ovaj put u bankarski sef.
Dok su ljudi ginuli, neko je opet odlučio da kultura mora preživjeti, čak i kad sve drugo pada.
Zašto je ova knjiga važna danas
Sarajevska Hagada nije samo jevrejska knjiga.
Ona je:
- svjedok progona
- dokaz solidarnosti
- dokument da Balkan nije samo prostor mržnje, kako se često pojednostavljeno prikazuje
Ona pokazuje da u najgorim vremenima nisu svi birali stranu zla.
Historija koja se ne uklapa u jednostavne narative
U svijetu u kojem se prošlost često svodi na crno-bijele priče, Hagada smeta jer je složena:
- spašavali su je muslimani
- čuvali kršćani
- pisali Jevreji
To je historija koju je teško zloupotrijebiti.
Zato se o njoj i govori tiše nego što zaslužuje.
Mala knjiga, ogromna lekcija
Sarajevska Hagada nas podsjeća na nešto neugodno, ali važno:
zlo je često organizovano, ali dobro opstaje kroz pojedince.
Ne kroz deklaracije.
Ne kroz parole.
Nego kroz tihe odluke da se nešto sačuva, iako nema koristi.
