Jedno od najneugodnijih pitanja moderne nauke nije postoji li život van Zemlje, nego: ako postoji – gdje je?
To pitanje je još 1950. postavio fizičar Enrico Fermi, usputno, tokom ručka. I od tada nas ne pušta.
Fermi paradoks: Matematika kaže „da“, stvarnost šuti
Galaksija ima stotine milijardi zvijezda. Ogroman broj planeta. Vremena više nego dovoljno. Po svim proračunima – neko je morao nastati prije nas. I ne samo neko, nego mnogi.
Pa ipak:
– nema signala
– nema artefakata
– nema tragova civilizacija
– nema „pozdrava iz komšiluka“
To neslaganje između vjerovatnoće i tišine zove se Fermi paradoks.
Drakeova jednačina – optimizam na papiru
Astronom Frank Drake je šezdesetih pokušao da problem svede na brojeve. Njegova čuvena jednačina računa koliko bi tehnoloških civilizacija moglo postojati u Mliječnom putu.
Rezultat?
Zavisi od pretpostavki – ali često više od jedne. Mnogo više.
I opet: ništa.
Veliki filter – najjezivije objašnjenje
Jedna od najtmurnijih ideja kaže da postoji tzv. Veliki filter – prepreka koju većina civilizacija nikada ne pređe.
Mogući filteri:
- samouništenje (rat, nuklearno oružje, AI, biotehnologija)
- ekološki kolaps
- gubitak interesa za komunikaciju
- tehnološka stagnacija
- ili nešto što još ne razumijemo
Najgore pitanje nije postoji li filter, nego:
da li smo ga već prošli – ili je tek ispred nas?
Možda nas jednostavno ne primjećuju
Druga mogućnost:
mi tražimo radio-signale, a napredne civilizacije su odavno prešle na tehnologije koje ne „cure“ u svemir. Ili nas posmatraju kao mi mrave: zanimljivo, ali ne vrijedno razgovora.
Postoji i tzv. hipoteza zoološkog vrta – ideja da je Zemlja namjerno izolovana.
Ne zato što smo posebni.
Nego zato što smo nezreli.
Tišina kao poruka
Fermi paradoks nije priča o svemiru.
To je ogledalo.
On pita:
- koliko dugo civilizacije traju
- šta se desi kad tehnologija pretekne mudrost
- i da li je inteligencija nužno prolazna faza
Možda je svemir tih ne zato što je prazan,
nego zato što ne oprašta greške.
A mi smo tek na početku.
