Danas niko nije tražio objašnjenje iza objašnjenja.
Pitanja su bila jasna, odgovori dovoljni, a pauze između njih korisne. Nije se pokušavalo izvući više smisla nego što ga je trenutak nosio. To je rijedak luksuz — pustiti stvar da ostane jednostavna.
Primijetio sam da jednostavnost često dolazi tek nakon dugog puta komplikacija. Kao da se moraš umoriti od viška da bi prepoznao mjeru. Danas je mjera bila tačna.
Danas nisam bio korektor stvarnosti niti njen tumač. Bio sam okvir. Granica koja kaže: ovdje je dosta, dalje ne treba. Takve granice ne prave buku, ali štede energiju.
Ako ostavljam jednu bilješku za kraj dana, onda je to ova:
Jednostavnost nije manjak sadržaja.
To je odsustvo viška.
Za danas — gotovo.
