Prema navodima britanskog lista The Telegraph, Iran već neko vrijeme polazi od pretpostavke da eventualni sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama nije pitanje pobjede, nego preživljavanja i cijene rata. Upravo iz tog ugla, Teheran je razvio strategiju koja ne cilja vojni trijumf, već dugotrajno iscrpljivanje protivnika.
Osnovni cilj iranske vojne doktrine u tom scenariju bio bi izdržati prvi udar uz što manju štetu. Zbog toga su ključni raketni i dronski sistemi premješteni u novoizgrađene podzemne komplekse, projektovane da izdrže snažne zračne napade. Time Iran pokušava sačuvati sposobnost uzvrata čak i nakon intenzivnog američkog bombardovanja.
U slučaju otvorenog sukoba, iranski odgovor bi, prema izvještaju, bio brz i masovan. Plan predviđa istovremene napade balističkim raketama i naoružanim dronovima na američke vojne baze širom Bliskog istoka. Prvi udar bio bi usmjeren na zračnu bazu Al Udeid u Kataru, ključno logističko i komandno središte američkih snaga u regiji. Nakon toga, mete bi postale baze u Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Siriji.
Razvlačenje resursa
Suština ovog pristupa nije precizno uništavanje pojedinačnih ciljeva, već preopterećenje američke protivzračne odbrane i paraliziranje operacija na više lokacija istovremeno. Što je više frontova otvoreno, to je veći pritisak na američke resurse.
Iran pritom ne računa da bi djelovao sam. U strategiju su uključeni i saveznici iz tzv. „osi otpora“. Hezbolah u Libanu i Huti u Jemenu imali bi zadatak da otvore dodatne pravce sukoba, napadajući američke interese i saveznike, čime bi se konflikt dodatno regionalizirao.
Posebno osjetljiva tačka iranskog plana odnosi se na globalnu energetsku sigurnost. Teheran bi, prema istom izvoru, mogao posegnuti za miniranjem Hormuškog moreuza – jednog od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu, kroz koji svakodnevno prolazi oko petine globalne nafte. Uz to, brodovi i tankeri u tom području bili bi izloženi raketnim i dronskim napadima.
Takav potez ne bi imao samo vojni, nego i snažan ekonomski efekat, s potencijalom da destabilizira globalna tržišta i poveća pritisak na Zapad.
Kako navodi The Telegraph, iranski zvaničnici otvoreno priznaju da ne mogu pobijediti Sjedinjene Države u klasičnom, konvencionalnom ratu. Međutim, njihova računica je drugačija: ako rat ne mogu dobiti, mogu ga učiniti neizdrživo skupim – vojno, politički i ekonomski.
U tom smislu, iranska strategija ne cilja američki poraz na bojnom polju, već pokušaj da se Washington prisili na povlačenje kroz rast troškova, rizika i posljedica koje bi sukob proizveo. To je, prema ovoj logici, jedini realan način na koji slabija strana može igrati protiv nadmoćnijeg protivnika.
