Dok se svjetska pažnja fokusira na otvorene lomove između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana – uz zaljevske monarhije kao finansijski i energetski oslonac tog poretka – Balkan ponovo klizi u poznatu zonu: geopolitičku nevidljivost. Ne zato što se ovdje ništa ne dešava, već zato što se više ne uklapa ni u jedan prioritet.
U svijetu koji se ubrzano dijeli na sfere utjecaja, Bosna i Hercegovina – zajedno s većim dijelom Balkana – ostaje bez jasne funkcije. A u geopolitici, to je najopasnija pozicija.
Balkan više nije front, ali nije ni partner
Tokom devedesetih, Balkan je bio “problem koji treba riješiti”. Danas je postao problem koji se odgađa. Fokus Washingtona je na velikim sistemskim sukobima: Bliski istok, Ukrajina, Kina. U takvom rasporedu snaga, male i fragmentirane države bez jasne spoljnopolitičke strategije ne privlače pažnju – osim kada prijete da proizvedu nestabilnost.
Drugim riječima: Balkan je važan samo ako zaprijeti da eksplodira. Sve između toga je ignorisano.
Izrael i Zaljev gledaju interese, ne principe
U trouglu SAD–Izrael–Zaljev, politika se ne vodi kroz vrijednosti, nego kroz korisnost. Izrael traži regionalnu sigurnost i slobodu djelovanja. Zaljevske države traže stabilnost, protok energije i zaštitu režima. SAD traže održavanje poretka uz što manju cijenu.
Bosna i Balkan tu nemaju jasnu ponudu. Nemaju energente, nemaju vojnu težinu, nemaju jedinstven glas. Imaju samo stalne krize niskog intenziteta, koje se mogu držati pod kontrolom uz minimalan diplomatski napor.
Dodik, lobiranje i iluzija važnosti
U tom vakuumu, pojedini regionalni akteri pokušavaju igrati iznad svoje težine. Posjete Washingtonu, Jerusalemu ili Budimpešti stvaraju privid da je Balkan ponovo na mapi. Ali to su individualne, ne državne igre.
Kada izraelski ili američki zvaničnici primaju balkanske političare, to ne znači da priznaju njihovu agendu – već da ne vide cijenu u tome da ih saslušaju. To nije znak moći, nego znak marginalnosti.
Bosna i Hercegovina, kao država, u tim procesima uglavnom ne učestvuje. Nema koordinisanu diplomatiju, nema lobističku infrastrukturu, nema stratešku poruku. Dok drugi rade PR i lobiranje, bošnjačka politika često ostaje u defanzivnoj poziciji – čekajući “međunarodnu zajednicu” koja više ne postoji u starom obliku.
Svijet bez staratelja – problem koji niko ne rješava umjesto vas
Najveća promjena nije u ponašanju velikih sila, nego u njihovoj nezainteresovanosti da upravljaju malima. Post-1945 poredak, u kojem su SAD imale i volju i resurse da se bave “perifernim krizama”, polako nestaje.
Bosna i Balkan ulaze u svijet u kojem:
– nema automatske pažnje
– nema besplatne stabilnosti
– nema tutorstva
To ne znači da dolazi rat. Ali znači da dolazi dug period političkog lutanja, u kojem će lokalni problemi biti rješavani samo ako direktno ugroze veće interese.
Gubitak ne dolazi eksplozijom, nego tišinom
Bosna i Balkan se ne “gube” spektakularno. Ne nestaju s mape. Ne postaju front. Oni jednostavno ispadaju iz fokusa.
A u geopolitici, najveći rizik za male države nije da budu napadnute, nego da postanu nebitne – jer tada niko više ne ulaže napor da ih stabilizira, razumije ili zaštiti.
Svijet ide dalje. Pitanje je samo:
hoće li Balkan ostati da stoji u mjestu ili će konačno naučiti da govori jezik interesa, a ne očekivanja?
