Postoje pjesme – ne mnogo njih – koje ne postanu samo hitovi, nego linija razdvajanja u vremenu. Prije njih i poslije njih muzika više nije ista. Jedna od tih pjesama, bez ikakve dileme, jeste Smells Like Teen Spirit grupe Nirvana.
Jedna pjesma protiv cijele industrije
Početkom devedesetih, popularna muzika bila je sterilna, ispolirana i predvidiva. MTV je vrtio savršene frizure, savršena tijela, savršeno producirane refrene. Rock je još bio glasan, ali više nije bio opasan. Bio je – proizvod.
A onda se, gotovo niotkuda, pojavila pjesma koja zvuči kao da je snimljena u garaži, ali udara kao manifest.
„Smells Like Teen Spirit“ nije imala jasnu poruku, nije nudila rješenja, nije pozivala na revoluciju – i upravo je zato bila revolucija. Bila je zbunjena, bijesna, cinična i umorna, baš kao generacija koja ju je prihvatila kao svoju.
Grunge kao kulturni zemljotres
Nirvana nije „izmislila“ grunge, ali ga je iz podzemlja Pacifičkog sjeverozapada katapultirala u centar svijeta. Seattle je preko noći postao nova prijestolnica rocka, a dotadašnji glam-metal heroji zvučali su odjednom kao relikt iz neke tuđe ere.
Grunge nije bio samo zvuk:
- bio je otpor estetici savršenstva
- bio je odbijanje lažnog optimizma
- bio je priznanje slabosti kao snage
Flanel košulje, poderane farmerke i neuredna kosa nisu bile modni stil – bile su poruka: ne zanima nas da vam se sviđamo.
Kurt Cobain i kraj iluzije
Kurt Cobain nije bio klasična rock zvijezda. Bio je antipod svega što je industrija voljela. Nije želio biti glas generacije, ali je to postao jer je govorio ono što drugi nisu znali artikulirati: osjećaj praznine u svijetu koji stalno traži da se smiješ.
Ironija je bila nemilosrdna: pjesma koja je ismijavala masovnu kulturu postala je njen najveći proizvod. Nirvana je otvorila vrata, ali je Cobaina taj pritisak na kraju slomio.
Zašto je ova pjesma i danas važna
„Smells Like Teen Spirit“ nije o tinejdžerima. Ona je o svakom trenutku kada generacija shvati da joj je ponuđena laž umotana u šareni papir. Zato se i danas vraća – u filmovima, serijama, reklamama, protestima, cover verzijama.
Svaki put kada muzika postane previše uglađena, previše poslušna, previše sigurna – pojavi se duh ove pjesme kao podsjetnik da rock (i umjetnost uopće) nije nastao da bi bio ugodan.
Prije i poslije
Nakon Nirvane:
- alternativna muzika ulazi u mainstream
- iskrenost postaje važnija od virtuoznosti
- generacije shvataju da je u redu biti izgubljen
Neke pjesme zabavljaju.
Neke oblikuju identitet.
A neke – poput ove – promijene tok muzike i ostave pukotinu kroz koju svijet više nikad ne izgleda isto.
