Pad povjerenja u SAD među ključnim saveznicima
U Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu — zemljama koje čine jezgro zapadnog sigurnosnog sistema — većina ili relativna većina građana danas smatra da je SAD nepouzdan saveznik.
To nije samo reputacijski problem.
To je problem strukture globalne moći.
Brojke koje mijenjaju narativ
Prema istraživanju:
- 57% Kanađana smatra SAD nepouzdanim
- 50% Nijemaca
- 44% Francuza
- 39% Britanaca (uz samo 35% koji ih vide kao pouzdane)
To znači da čak i u Velikoj Britaniji, historijski najbližem partneru, negativna percepcija nadmašuje pozitivnu.
Još važnije:
U Francuskoj i Njemačkoj pluralitet ispitanika više ne vjeruje da američka vojna moć garantuje odvraćanje napada.
To je suštinski udar na NATO logiku.
Šta se zapravo mijenja?
Ovo nije samo pitanje ličnosti ili jedne administracije.
Radi se o percepciji:
da američka spoljnopolitička linija više nije predvidiva
da su savezništva podložna unutrašnjoj političkoj dinamici
da trgovinski sporovi i retoričke eskalacije imaju dugoročnu cijenu
Povjerenje je valuta savezništva.
Jednom kad počne erodirati, teško se brzo vraća.
Munich kao simbol
Minhenska sigurnosna konferencija je historijski bila prostor potvrde transatlantskog jedinstva.
Ako u tom kontekstu saveznici javno izražavaju nepovjerenje, to znači da se promjena ne dešava samo na ulici — nego u elitama, institucijama i strateškim krugovima.
To je znak pomjeranja dubinskog narativa.
NATO bez psihološke sigurnosti
NATO nije samo vojni pakt.
On je psihološki štit.
Ako saveznici počnu sumnjati da:
- SAD neće automatski stati iza njih
- politička promjena u Washingtonu može radikalno promijeniti sigurnosne obaveze
onda Evropa počinje razmišljati o:
- strateškoj autonomiji
- jačanju vlastite vojne industrije
- redefinisanju sigurnosne arhitekture
To je dugoročna posljedica, ne dnevna reakcija.
Globalne implikacije
Ako ključni saveznici sumnjaju u SAD, tu poruku čuju i:
- Moskva
- Peking
- Teheran
Odvraćanje funkcioniše samo ako je uvjerenje stabilno.
Smanjenje povjerenja = povećanje geopolitičkog rizika.
Da li je ovo kraj zapadnog poretka?
Ne.
Ali jeste signal da je poredak koji je postojao od 1945. do danas u fazi preispitivanja.
Pitanje više nije:
“Da li je SAD najmoćnija sila?”
Nego:
“Da li je SAD i dalje najpouzdaniji stub sistema?”
To su dvije različite stvari.
Zaključak
Zapadni poredak ne nestaje preko noći.
Ali se polako transformiše.
Ako se percepcija nepouzdanosti učvrsti, Evropa će se prilagođavati.
A prilagođavanje saveznika često znači smanjenje zavisnosti.
To je proces koji se ne vidi odmah — ali mijenja geopolitičku ravnotežu.
