Specijalna jedinica Federalne uprave policije BiH ostvarila je istorijski rezultat na prestižnom UAE SWAT Challengeu u Dubaiju, zauzevši poziciju koja je stručnjacima iz oblasti bezbjednosti otvorila potpuno novo pitanje: da li se država može raspasti i bez ikakvog vanjskog neprijatelja?
Prema zvaničnim informacijama, bh. tim je briljirao u disciplini institucionalna dezorijentacija, dok je u kategoriji operativna improvizacija pokazao zavidan kontinuitet domaće prakse.
Takmičenje je okupilo elitne specijalne jedinice iz cijelog svijeta – one koje treniraju godinama, imaju jasne hijerarhije, stabilno finansiranje i, što je ključno, znaju zašto su tu. Naš tim je, s druge strane, nastupio sa strategijom snalaženja u hodu, popularnom u svim segmentima bosanskohercegovačkog sistema još od Daytona.
Njih dvanaest. Najbolji među najboljima. Sve je bilo pod kontrolom. Osim što niko nije znao gdje je toalet.
– Šefe, gdje je wc?
– Ne znam, brate, pitaj onog u odijelu.
– Ne mogu sad njega pitat, on je vjerovatno šef osiguranja.
– Pa dobro, ne seri onda.
To je bio prvi operativni propust.
Federalna uprava policije zauzela je strateški važno 104. mjesto. To je, za neupućene, donji dom tabele, onaj dio gdje se rezultati ne mjere štopericom nego seizmografom. A onda je došla kruna svega: diskvalifikacija.
Naši su specijalci na poligonu fizičke snage hrabro razbili mit da su snaga i kondicija ikada bili presudni. Zašto bi se čovjek ponižavao dizanjem na vratilo kad može institucionalno stajati pored njega, uspravan, dostojanstven i potpuno nespreman? Zašto trčati kroz pijesak kad je daleko mudrije kontemplirati o besmislu napora dok te pretiču timovi iz zemalja za koje nismo znali ni da imaju policiju, a kamoli budžet, infrastrukturu i patike?
Ali pravi spektakl počeo je tek kad su se ugasili reflektori u Dubaiju, a upalio Facebook u Sarajevu. Tamo gdje druge države imaju izvještaje, analize i odgovornost, mi imamo ministra. Ramo Isak, vrhovni tumač našeg kolektivnog posrnuća, izašao je pred narod da objasni ono što je svima već bilo jasno: ovo nije poraz.
Prema njegovoj interpretaciji, specijalci nisu podbacili; oni su, naprotiv, svjesno odlučili da ne budu dobri, jer su najbolji ostali kući da brane državu od vlastitih saopštenja. Dubai je, dakle, bio samo kulisa za sofisticiranu vojnu varku u kojoj se ne pobjeđuje brzinom, snagom ni taktikom, nego izjavom na društvenim mrežama. U toj doktrini, poraz se proglašava strateškim rasporedom, loš plasman državnom tajnom, a svaka kritika dokazom da neprijatelj već djeluje — uglavnom u komentarima.
– Nismo poslali najbolje, jer najbolji čuvaju granicu na entitetskoj liniji. Da su naši “terminatori” otišli u Dubai, Mile bi vjerovatno do večere proglasio nezavisnost, jasan je bio Isak.
Iz Ministarstva je potvrđeno da su najbolji specijalci ostali u Sarajevu kako bi, u slučaju potrebe, reagovali na prijetnje koje se u javnosti pojavljuju u formi izjava, statusa i pres-konferencija.
Bezbjednosni analitičari ističu da je ovim potezom BiH demonstrirala zavidan nivo sistemske inovativnosti: dok druge države na međunarodna takmičenja šalju najbolje što imaju, BiH šalje ono što joj u tom trenutku ne smeta da izgubi. Time se ne samo racionalno štede resurs, nego se i u realnim uslovima testira najvažnija strateška prednost ove zemlje — beskonačno strpljenje građana, koje još nije do kraja iscrpljeno, ali se na tome intenzivno radi.
Na terenu u Dubaiju, bh. tim se posebno istakao u disciplini gađanje cilja bez jasne naredbe, gdje su sudije imale poteškoća da razaznaju ko komanduje, a ko se samo zatekao u uniformi.
Organizatori su, prema nezvaničnim informacijama, bili zbunjeni konceptom da država učestvuje na takmičenju s rezervnom verzijom svojih kapaciteta, ali su to na kraju prihvatili kao dio balkanskog folklora.
“Kod nas je sve real-time vježba. Život je poligon”, izjavio je jedan od članova delegacije, dok je pokušavao objasniti razliku između poraza, blama i strateške dubine.
Na društvenim mrežama građani su podijeljeni: jedni smatraju da je riječ o sramoti i međunarodnom blamu, dok drugi hladnokrvno zaključuju da je sistem pokazao ono što godinama vježba – besprijekornu sposobnost da ne funkcioniše ni u jednoj disciplini, u kontinuitetu i bez izuzetaka. U tom smislu, rezultat iz Dubaija ne doživljavaju kao poraz, već kao autentičnu prezentaciju države kakva zaista jeste.
U međuvremenu, potvrđeno je da će BiH ovaj dokazano uspješan model dosljedno primjenjivati i u ostalim sektorima: na olimpijade će slati rekreativce s ljekarskim uvjerenjem da su “nekad trenirali”, u diplomatiju rodbinu s osnovnim poznavanjem Google Translatea, a u reforme – saopštenja.
Jer ako smo nešto kristalno jasno demonstrirali u Dubaiju, onda je to da problem nikad nije bio u tome što nismo najbolji, nego u tome što svaki institucionalni poraz kod nas dolazi s pečatom strateške odluke, a svaka katastrofa s uvjerenjem da je to dugoročni plan.
Država, dakle, ne gubi – ona dosljedno promašuje, i to s potpunom samouvjerenošću.
Upozorenje: Tekst koji ste upravo pročitali sadrži visok nivo ironije i satire. Čitanje na vlastitu odgovornost.
